Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/16 (D. P.)

Odluka donesena 10. 05. 2017.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2972/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-2972/16, rješavajući apelaciju Dane Pašalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dane Pašalića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 010967 14 Uvp od 21. aprila 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dane Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 12. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 010967 14 Uvp od 21. aprila 2016. godine.

2. Apelant je 9. februara 2012. godine podnio zahtjev Odjeljenju za inspekcijske poslove, Urbanistička građevinska inspekcija Opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za inspekcijske poslove) u kojem je zatražio da se izvrši inspekcijski pregled izgradnje objekta njegovog susjeda D.O. i zatražio da inspektor naloži uklanjanje dijela objekta koji je bespravno izgrađen.

3. Odjeljenje za inspekcijske poslove je svojim aktom broj 02/4-371-8/12 od 20. februara 2012. godine obavijestilo apelanta da je izvršen inspekcijski pregled i da je utvrđeno da sporni objekat ima odobrenje za građenje i urbanističku saglasnost, te da inspektor nema razloga za preduzimanje mjera.

4. Apelant je 20. marta 2012. godine podnio žalbu Republičkoj upravi za inspekcijske poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) tražeći da taj organ utvrdi činjenično stanje u vezi njegovog zahtjeva. Republička uprava je navedenu žalbu prihvatila kao predstavku i istu proslijedila Odjeljenju za inspekcijske poslove.

5. Apelant je 7. maja 2012. godine dostavio dopis Republičkoj upravi, tražeći da se ponovo izvrši inspekcijski pregled spornog objekta. Republička uprava je navedeni dopis prihvatila kao predstavku i istu proslijedila Odjeljenju za inspekcijske poslove. Odjeljenje za inspekcijske poslove je dostavilo Izvještaj broj 02/4-362-26/12 od 30. novembra 2012. godine Republičkoj upravi i apelantu (koji je apelant primio 3. decembra 2012. godine) u kojem je navedeno da taj organ ponovo izašao na lice mjesta, te da je utvrdio da D.O. ima sve neophodne dozvole za svoj objekat, te da nema potrebe za nalaganjem mjera.

6. Apelant je podnio tužbu Okružnom sudu zbog "ćutanja administracije", navodeći da je podnio zahtjev Odjeljenju za inspekcijske poslove i žalbu Republičkoj upravi, ali da navedeni organi nisu odlučili o njegovom zahtjevu i žalbi. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 010967 12 U od 22. aprila 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba.

7. Protiv navedene presude apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 11 0 U O 010967 14 Uvp od 21. aprila 2016. godine odbio apelantov zahtjev. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da je u konkretnom slučaju apelant zatražio da inspektor izvrši nadzor nad legalnošću izgradnje objekta njegovog susjeda, da je inspektor izvršio inspekcijski pregled i utvrdio da je sporni objekat legalno izgrađen i da ne zauzima apelantovu parcelu, te zaključio da nema mjesta za preduzimanje mjere iz svoje nadležnosti i o tome obavijestio apelanta. Vrhovni sud je ukazao da iz navedenog proizlazi da je po predstavci apelanta postupljeno, tako da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da postoji „ćutanje uprave“. Apelacioni navodi

8. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U konkretnom slučaju apelant je tražio da se izvrši inspekcijski nadzor izgradnje objekta njegovog susjeda D.O. i zatražio da inspektor naloži uklanjanje dijela objekta koji bespravno izgrađen. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

11. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li se u postupku inspekcijskog nadzora odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da se postupak inspekcijskog nadzora, u kojem se traži uklanjanje bespravno izgrađenog objekta drugog lica, može u određenim okolnostima podvesti pod pojam građanskih prava. Takva situacija bi nesporno postojala u situaciji da je pravosnažnim i izvršnim rješenjem donesenim u upravnom postupku utvrđeno da objekat čije uklanjane se traži predstavlja bespravni objekat, a nadležni organi ne izvršavaju takvo rješenje. Međutim, Ustavni sud zapaža u konkretnom slučaju, u predmetnom postupku nije pravosnažno utvrđeno da se radi o objektu koji ima karakter bespravno izgrađenog objekta. Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja, predmetni postupak inspekcijskog nadzora nije odlučujući za građanska prava i obaveze apelanta, pa u takvom postupku apelant ne uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2525/08 od 6. decembra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) . S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnom postupku, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana 13. Evropske konvencije, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava ) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Konačno, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/16 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio