Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4385/16 (S. L., B.T.,R. M.,I. i Š. K.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4385/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-4385/16, rješavajući apelacije Sinajeta Ličine i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sinajet Ličina zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti (legalizacije) za radove izvedene na izgradnji stambenog objekta;
B. T. zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu deeksproprijacije zemljišta;
Rifet Mehić zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu priznavanja prava na otpreminu i Ibrahim Karahalilović i Šaćir Karahalilović zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu legalizacije bespravno izgrađenog objekta;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema domaćem zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4385/16
1. Sinajet Ličina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanela Gorčić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti (legalizacije) za radove izvedene na izgradnji stambenog objekta. Rješenjem Službe za oblast prostornog uređenja i urbanizma Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04- 23-678/07 od 21. decembra 2012. godine apelantu je data naknadna urbanistička saglasnost za radove na izgradnji stambenog objekta bliže označenog u izreci rješenja. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, u kojoj je apelant ukazao da nije pravilno određena granica njegove parcele uz susjednu parcelu, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo Rješenje broj 05-23-1534/13 od 12. avgusta 2013. godine kojim je prvostepeno rješenje poništilo i predmet vratilo na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku Služba je donijela rješenja od 9. oktobra 2014. godine, odnosno od 3. avgusta 2016. godine, koja su povodom apelantovih žalbi rješenjima Ministarstva od 8. maja 2015. godine, odnosno od 27. oktobra 2016. godine, ukinuta i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
2. AP-4412/16
2. B. T. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnio je 23. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka pred upravnim organima u predmetu deeksproprijacija zemljišta. Apelant je 7. novembra 2002. godine podnio zahtjev Službi za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Služba) za deeksproprijaciju zemljišta. Rješenjem Službe broj 05-31-2-50/06 od 5. februara 2016. godine poništeno je pravosnažno rješenje o eksproprijaciji kojim je izvršena potpuna eksproprijacija apelantovih nekretnina bliže označenih u izreci rješenja. Rješenjem Federalne uprave za geodetsko, imovinsko-pravne poslove Maglaj 05-31-2-443/16 od 1. juna 2016. godine poništeno je Rješenje Službe broj 05-31-2-50/06 od 5. februara 2016. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. AP-4428/16
3. Rifet Mehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 24. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka pred upravnim organima u predmetu priznavanja prava na otpremninu. Apelant je 6. januara 2001. godine podnio zahtjev Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske-Komisiji za implementaciju člana 182. (član 152.) Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Komisija) za ostvarivanje prava na otpremninu. Rješenjem Ministarstva uprave i lokalne samouprave, Upravna inspekcija Republike Srpske broj 10.2.1.-050-566/16 od 27. septembra 2016. godine naloženo je Komisiji da u roku od 60 dana donese rješenje. Rješenjem Komisije broj 05/5-9242/BH od 21. oktobra 2016. godine apelantu je utvrđeno pravo na otpreminu u visini 1.33 prosječne plate. Rješenjem Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126-127/16 od 18. novembra 2016. godine apelantova žalba je uvažena i prvostepeno rješenje izmijenjeno u dijelu koji se odnosi na visinu otpremine tako što je apelantu priznato pravo na otpreminu u visini 2,66 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem se priznaje pravo na otpreminu, odnosno mjesecu u kojem se vrši isplata prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.
4. AP-1075/17
4. Ibrahim Karahalilović i Šaćir Karahalilović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Omer Hadžiselimović, advokat iz Banjaluke podnijeli su 21. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred organom uprave u predmetu legalizacije bespravno izgrađenog stambenog objekta investitora S.H.. u kojem apelanti učestvuje kao zainteresovana lica. Iz stanja spisa proizlazi da je S.H. kao investitor podnijela 2013. godine Odjeljenju za prostorno uređenje Grada Banjaluka zahtjev za legalizaciju bespravno izgrađenog stambenog objekta, o kojem još nije odlučeno.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4385/16. Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U vezi s navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku".
10. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske br. 109/05 i 63/11) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje".
11. Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nisu podnosili žalbe drugostepenom organu, odnosno nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupci bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju.
12. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman