Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3112/16 (Hercegovačka banka d.d. Mostar u likvidaciji)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3112/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-3112/16, rješavajući apelaciju Hercegovačke banke d.d. Mostar u likvidaciji, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačke banke d.d. Mostar u likvidaciji podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 V 012271 16 Gž od 19.

aprila 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačka banka d.d. Mostar u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 19. jula 2016. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 V 012271 16 Gž od 19. aprila 2016. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 V 012271 15 V od 19. februara 2016. godine.

2. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 07 0 V 012271 16 Gž od 19. aprila 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice kao protivnika predlagača i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 V 012271 15 V od 19. februara 2016. godine kojim je priznata Presuda zbog propuštanja Trgovačkog suda u Zagrebu broj XVI-P-413/2004 od 11. maja 2007. godine (kojom je naloženo apelantici da predlagaču Privrednoj banci d.d. Zagreb isplati novčane iznose navedene u izreci presude zajedno sa pripadajućom ugovorenom kamatom i troškovima postupka).

3. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da žalba apelantice nije osnovana iz razloga što je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za priznanje odluke stranog suda i da ne postoje smetnje za njeno priznanje propisane u odredbama čl. 88. do 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, te je pozivom na odredbe čl. 87., 88. i 89. istog Zakona i člana 20. i 21. Sporazuma Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima priznao predmetnu stranu sudsku odluku. Vrhovni sud je naveo da je presuda čije se priznanje traži uredno snadbjevena potvrdom nadležnog suda o njenoj pravosnažnosti kako je to propisano članom 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, te da za odlučivanje o sporu između stranaka u pravnoj stvari u kojoj je donesena odluka ne postoji isključiva nadležnost države ugovornice na čijoj se teritoriji zahtijeva priznanje odluke. Vrhovni sud je dalje naveo da je 29. maja 2006. godine apelantici uredno dostavljena tužba na odgovor uz rješenje kojim je pozvana da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana prijema prepisa sa upozorenjem o posljedicama nepodnošenja odgovora na tužbu, pa donošenjem presude zbog propuštanja, odluka čije se priznanje traži nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i pravnim poretkom Bosne i Hercegovine, zbog čega nisu osnovani ni apelanticini žalbeni navodi da nije mogla da učestvuje u postupku u kojem je donesena presuda o priznanju strane sudske odluke, odnosno da dostavljanje tužbe na odgovor nije izvršeno u skladu sa Sporazumom o pravnoj pomoći. Apelacioni navodi

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je takođe navela povredu prava iz člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966) i člana 1. Opcionog Protokola (1966 i 1989).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelantica osporila odluke redovnih sudova kojima se odlučivalo o "priznanju strane sudske odluke". U vezi s tim, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze.

7. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku, koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", nisu utvrđivala građanska prava i obaveza apelantice na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odluke stranog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1965/15 od 10. novembra 2016. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). ). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primijeniti na postupak u kojem su donesena osporena rješenja, te da je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice, te da su, stoga, apelantičini navodi o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da se osporena odluka ne može dovesti u vezi ni sa ostalim pravima na koja je apelantica ukazala u apelaciji, te da su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3112/16 (Hercegovačka banka d.d. Mostar u… | Sudska praksa | Aktio