Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-199/16 (B. Č.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-199/16
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 199/16, rješavajući apelaciju Bože Čajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bože Čajića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 167922 15 Gž od 10. februara 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Božo Čajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 167922 13 Mal od 8. augusta 2014. godine i koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 167922 15 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 5. februara 2016. godine, a od Općinskog suda 9. maja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 16. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 18. maja 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 31. maja 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Biro zelene karte BiH“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) i umješača na strani tuženog „Triglav-osiguranje“ d.d. Sarajevo, radi naknade štete, v. sp. 1.500,00 KM.
6. Općinski sud je 8. augusta 2014. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 167922 13 Mal.
7. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu i predmet je 20. januara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu, te zaveden pod brojem 32 0 Mal 167922 15 Gž.
8. Kantonalni sud je 10. februara 2016. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 167922 15 Gž.
9. Prema stanju spisa, predmetni parnični postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Kantonalni sud ni do dana sačinjavanja apelacije nije donio odluku o izjavljenoj žalbi, pa apelant pune dvije godine nakon pokretanja sudskog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete jer ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom, a sve zbog neažurnosti redovnih sudova. Shodno tome, apelant traži da mu Ustavni sud odredi naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 600,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je navedeni predmet dostavljen tom sudu 20. januara 2015. godine, da po prirodi nije hitan za rješavanje i da nije bio na listi starih predmeta. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je 10. februara 2016. godine donio presudu u konkretnom predmetu, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da, imajući u vidu da je prvostepena presuda donesena nakon proteka jedne godine i dva mjeseca od podnošenja tužbe, odnosno da je predmetni postupak pravomoćno okončan u roku manjem od tri godine, smatra da su neosnovani navodi iz apelacije o nedonošenju odluke u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Općinski sud je predložio da se predmetna apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 31. maja 2013. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 31. maja 2013. godine pokrenuo parnični postupak i da je taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 10. februara 2016. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu dvije godine i osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelant pokrenuo podnošenjem tužbe radi naknade štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radi o naročito složenom predmetu.
24. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.
25. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 8. augusta 2014. godine, odnosno nakon proteka jedne godine i dva mjeseca od podnošenja tužbe. S druge strane, u vezi s postupanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet dostavljen Kantonalnom sudu 20. januara 2015. godine, te da je taj sud, također, u relativno kratkom roku nakon proteka jedne godine donio drugostepenu presudu (10. februara 2016. godine). Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da su redovni sudovi u periodu od dvije godine i osam mjeseci donijeli odluke na dvije instance, te da je parnični postupak okončan i da pri tome nisu imali značajnih perioda neaktivnosti, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su Općinski i Kantonalni sud svojim postupanjem bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.
26. Prema tome, Ustavni sud smatra da ukupno trajanje parničnog postupka od dvije godine i osam mjeseci ne predstavlja povredu apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje kako, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak na dvije instance trajao dvije godine i osam mjeseci.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman