Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3652/16 (R. I.)
Odluka donesena 10. 05. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3652/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-3652/16, rješavajući apelaciju Radomira Inđića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Inđića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 V 006361 16 Rev od 7. jula 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Radomir Inđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Radana Mudrinić, podnio je 5. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 V 006361 16 Rev od 7. jula 2016. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 V 006361 13 V 2 od 30. aprila 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 V 006361 15 Gž 2 od 25. novembra 2015. godine, u vanparničnom postupku po prijedlogu R.I. kao predlagača protiv apelanta kao protivnika predlagača uređen je način upravljanja i korištenja nepokretnosti bliže označenih u izreci rješenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 V 006361 16 Rev od 7. jula 2016. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u vanparničnom postupku, u pravilu, revizija protiv pravosnažnog drugostepenog rješenja nije dozvoljena. Vrhovni sud je ukazao da od tog pravila Zakon o vanparničnom postupku propisuje dva izuzetka prema kojima je revizija dozvoljena u vanparničnom postupku u kojem se odlučuje o stambenim stvarima i određivanju naknade za eksproprisanu nepokretnost. Budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku uređenja imovinskih odnosa – upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima, a ne o postupku u kojem se odlučuje o stambenim stvarima, niti o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, Vrhovni sud je zaključio da je revizija nedozvoljena.
Apelacioni navodi
4. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustav Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant navodi da je osporeno rješenje nezakonito i da su pogrešno primjenjene odredbe Zakona o parničnom postupku.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, kojim je odbačena kao nedozvoljena njegova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman