Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-825/17 (Privatna visokoškolska ustanova „American Northwest Univesity/Američki Sjeverozapadni Univerzitet“)
Odluka donesena 10. 05. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Apelacija preuranjena
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-825/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 825/17, rješavajući apelaciju Privatne visokoškolske ustanove „American Northwest University/Američki sjeverozapadni univerzitet“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Privatne visokoškolske ustanove „American Northwest University/Američki sjeverozapadni univerzitet“ podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku u kojem je Kantonalni sud u Novom Travniku donio Presudu broj 06 0 U 009759 16 U od 13. decembra 2016. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Privatne visokoškolske ustanove „American Northwest University/Američki sjeverozapadni univerzitet“ podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 009759 16 U od 13. decembra 2016. godine, Rješenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK broj 02-38-816/16-2 od 7. jula 2016. godine i Rješenja glavnog kantonalnog inspektora Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK broj 07-38-163/14 od 8. oktobra 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Privatna visokoškolska ustanova „American Northwest University/Američki sjeverozapadni univerzitet“ (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Travniku, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 009759 16 U od 13. decembra 2016. godine, Rješenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 02-38-816/16-2 od 7. jula 2016. godine i Rješenja glavnog kantonalnog inspektora Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK (u daljnjem tekstu: glavni kantonalni inspektor) broj 07-38-163/14 od 8. oktobra 2014. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se odrediti odlaganje izvršenja glavnog kantonalnog inspektora broj 07-38-163/14 od 8. oktobra 2014. godine. Apelant je 28. aprila 2017. godine dostavio dopunu apelacije, uz koju je priložio više ugovora o naučno-tehničkoj saradnji zaključenih s nekoliko ustanova kojima potvrđuje da ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 15. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Ministarstva 16. marta 2017. godine, a od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 4. aprila 2017. godine.
3. Ministarstvo je 27. marta 2017. godine dostavilo odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 29. marta 2017. godine, a Vrhovni sud 10. aprila 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 03-38-94/13-5 od 5. juna 2014. godine kojim je u registar visokoškolskih ustanova tog ministarstva upisan apelant.
6. Vršeći neposredan inspekcijski nadzor apelanta, Inspektorat ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK je sačinio zapisnik od 29. septembra 2014. godine. Po obavljenom inspekcijskom nadzoru glavni kantonalni inspektor je Rješenjem broj 07-38-163/14 od 8. oktobra 2014. godine apelantu zabranio rad zbog neispunjenosti uvjeta za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, koji su propisani Zakonom o visokom obrazovanju SBK i Standardima i normativima za visoko obrazovanje u SBK.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja glavnog kantonalnog inspektora od 8. oktobra 2014. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 07/02-38-16/2014 od 10. novembra 2014. godine kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 007684 14 U od 31. augusta 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 10. novembra 2014. godine.
9. Apelant je 27. januara 2016. godine podnio tužbu kojom je tražio ponavljanje predmetnog postupka, pa je Kantonalni sud Presudom broj 06 0 U 007684 16 Uvl od 17. juna 2016. godine tužbu uvažio, stavio van snage presudu od 31. augusta 2015. godine, poništio rješenje Ministarstva od 10. novembra 2014. godine i predmet vratio na ponovni postupak i odluku.
10. Ministarstvo je u ponovljenom postupku donijelo Rješenje broj 02-38-816/16-2 od 7. jula 2016. godine, kojim je potvrđeno rješenje glavnog kantonalnog inspektora od 8. oktobra 2014. godine.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 009759 16 U od 13. decembra 2016. godine apelantova tužba je odbijena kao neosnovana.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka osporavanja inspekcijskog nadzora došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronološki tok postupka, istakavši da su Kantonalni sud i nadležno ministarstvo svoje odluke zasnovali na očito proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i nesavjesnoj ocjeni izvedenih dokaza. Apelant je u apelaciji također naveo da je 10. februara 2017. godine protiv presude Kantonalnog suda od 13. decembra 2016. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, o kojem nije odlučeno. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi i povredu prava na suđenje u razumnom roku. Shodno tome, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b)Odgovor na apelaciju
13. Ministarstvo je, između ostalog, navelo da su netačni navodi apelacije da se radi o povredi prava na imovinu i pravično suđenje, te je predložilo da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.
14. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod pravnog stajališta iz svoje osporene presude, u kojoj su iznijeti i detaljno obrazloženi stavovi suda o apelantovim tužbenim navodima. Kantonalni sud je također naveo da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova prava na imovinu, pravo na dom, kao ni pravo na pravično suđenje, te je predložio da se apelacije odbije kao neutemeljena.
15. Vrhovni sud je naveo da nije zaprimio od Kantonalnog suda spis predmeta broj 06 0 U 009759 16 U sa zahtjevom za vanredno preispitivanje odluke tog suda od 13. decembra 2016. godine. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
17. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost – apelacija je preuranjena
21. Apelant osporava Presudu Kantonalnog suda broj 06 0 U 009759 16 U od 13. decembra 2016. godine, Rješenje Ministarstva broj 02-38-816/16-2 od 7. jula 2016. godine i Rješenje glavnog kantonalnog inspektora broj 07-38-163/14 od 8. oktobra 2014. godine.
22. Dakle, prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
23. Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koje glase: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
24. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 10. februara 2017. godine protiv presude Kantonalnog suda od 13. decembra 2016. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, o kojem nije odlučeno.
25. Ustavni sud zapaža da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima FBiH predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari.
26. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant nadležnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost – razuman rok
28. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od dvije i pol godine nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
30. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
33. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Period koji se uzima u obzir
34. Predmetni postupak je pokrenut provođenjem inspekcijskog nadozora nad apelantom od Inspektorata Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK, i to sačinjavanjem zapisnika od 29. septembra 2014. godine, i prema stanju u spisu do donošenja ove odluke još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak traje duže od dvije i pol godine, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku inspekcijskog nadzora nad apelantom, odnosno izdavanju odobrenja za rad apelantu kao privatnoj visokoškolskoj ustanovi, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
36. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, s obzirom na činjenicu da je apelant uložio velike investicije u postupku osnivanja i rada Univerziteta, kao i činjenicu neizvjesnog i nesigurnog položaja upisanih studenata.
37. U odnosu na ponašanje Kantonalnog suda i upravnih organa, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred organima uprave okončan nakon jednog mjeseca i 12 dana (rješenje Ministarstva od 10. novembra 2014. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u upravnom sporu donio presudu nakon devet mjeseci (31. augusta 2015. godine), protiv koje je apelant 27. januara 2016. godine podnio tužbu za ponavljanje postupka, o kojem zahtjevu je Kantonalni sud odlučio nakon gotovo pet mjeseci (17. juna 2016. godine). Nakon toga, Ministarstvo je u ponovljenom postupku donijelo rješenje nakon 20 dana, a Kantonalni sud u upravnom sporu donio presudu od 13. decembra 2016. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, o kojem još nije odlučeno. Iz navedenog slijedi da su organi uprave i sud kontinuirano poduzimali radnje, odnosno da je u predmetnom postupku doneseno šest odluka.
38. Imajući u vidu sve navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni smatra da ukupan period duži od dvije i pol godine još nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je dužina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Naknada nematerijalne štete
39. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
40. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada postupak traje duže od dvije i pol godine u okviru kojeg je doneseno šest odluka, tako da još nije prešao granice „razumnog roka“.
42. Na osnovu člana 18. stav 3. tačka l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman