Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3818/16 (Nova Banka a.d. Banjaluka, Zaštitni fond Federacije Bosne i H. i S. A. K.)
Odluka donesena 10. 05. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3818/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-3818/16, rješavajući apelacije Nove Banke a.d. Banjaluka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nova Banka a.d. Banjaluka protiv Rješenja Osnovnog suda u Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 051123 13 P od 17.
juna 2016. godine;
Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzi broj 28 0 Mal 019317 14 Gž od 18.
novembra 2015. godine i Sari Ali Kadir protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 569645 16 Pžp od 16. decembra 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3818/16
1. Nova Banka a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 20. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 051123 13 P od 17. juna 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog ročišta zakazanog za 28. decembar 2015. godine.
AP-607/17
2. Zaštitni fond Federacije Bisne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Mal 019317 14 Gž od 18. novembra 2015. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 Mal 019317 14 Gž od 18. novembra 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Mal 019317 10 Mal od 16. juna 2014. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje od 19. marta 2014. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 Mal 019317 16 Rev od 6. decembra 2016. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 28 0 Mal 019317 14 Gž od 18. novembra 2015. godine. AP-669/17
5. Sari Ali Kadir (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 17. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 569645 16 Pžp od 16. decembra 2016. godine.
6. Rješenjem Kantonlanog suda broj 65 0 Pr 569645 16 Pžp od 16. decembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 569645 16 Pr od 18. novembra 2016. godine kojim je odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3818/16. Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
11. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman