Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5683/14 (M. G. i M. B.)

Odluka donesena 10. 05. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Otkaz
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5683/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-5683/14, rješavajući apelaciju Mare Gabrić i Mirjane Bago, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mara Gabrić protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 160575 14 Rsž od 27. oktobra 2014. godine i Mirjana Bago protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 160567 14 Rsž od 27. oktobra 2014. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-5683/14

1. Mara Gabrić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, koju zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 30. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 160575 14 Rsž od 27. oktobra 2014. godine. AP-5684/14

2. Mirjana Bago (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, koju zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 30. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 160567 14 Rsž od 27. oktobra 2014. godine.

3. U konkretnim slučajevima, osporenim konačnim odlukama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelantica, kojima su tražile da se ponište kao nezakoniti, rješenja o otkazu ugovora o radu i odluke kojima su odbijeni zahtjevi za zaštitu prava, te naloži tuženom („Centar za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida“ a.d. Banja Luka) da apelantice vrati na rad i rasporedi na poslove i zadatke koje su obavljale prije otkaza ugovora o radu ili na druge poslove koji odgovoraju njihovim stručnim i radnim sposobnostima.

4. U predmetnim parničnim postupcima, nakon provedenog dokaznog postupka, je utvrđeno da su apelantice bile u radnom odnosu kod tuženog na osnovu ugovora na neodređeno vrijeme, da su apelantice zasnovale radni odnos kao invalidi zbog bolesti, mišićne distrofije. Dalje je utvrđeno da da su predmetni ugovori o radu otkazani pošto su prilikom porodičnog ljekarskog pregleda, kod ovlaštene zdravstvene ustanove, apelantice ocjenjene nesposobne za rad, a nisu dostavile dokaze da su započele proceduru pribavljanja medicinske dokumentacije neophodne za podnošenje zahtjeva za pokretanje postupka ocjene radne sposobnosti kod Fonda PIO RS, tako da zbog svoje radne sposobnosti više ne mogu uspješno ispunjavati radne obaveze iz ugovora o radu, niti im se mogu obezbjediti drugi odgovarajući poslovi. Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostaloga, naveo da kada je ovlaštena zdravstvena ustanova utvrdila da kod apelantica postoji gubitak radne sposobnosti, uz preporuku za pokretanje postupka ocjene radne sposobnosti pred organima Fonda PIO RS, radi ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, te kada je zatim tuženi pozvao sve zaposlene (za koje je periodičnim medicinskim pregledom utvrđeno da nisu sposobni za rad na svom radnom mjestu niti se mogu osposobiti za rad na drugim radnim mjestima), da dostave dokaze o tome da su posjetili porodičnog ljekara i započeli proceduru pribavljanja medicinske dokumentacije neophodne za podnošenje zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti Fondu PIO RS, apelantice u ostavljenom roku nisu tuženog obavijestile da su započele navedenu proceduru. S tim u vezi, Okružni sud je konstatovao, da je tuženi imao osnova da ugovore o radu otkaže, zbog činjenice da zaposleni nije mogao ispunjavati obaveze iz ugovora o radu uslijed svoje radne sposobnosti, niti se mogao obezbijediti drugi odgovarajući posao, saglasno odredbi člana 126. stav 1. tačka 3. i stav 2. Zakona o radu, jer je prethodno omogućeno zaposlenom da ostvari prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, u smislu odredbe člana 87. Zakona o radu.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5683/14. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelantica.

Apelacioni navodi

6. U navedenim apelacijama apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantice posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporile pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu nekih drugih prava (npr. nediskriminacija itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagale niti argumentirale, već su ih zasnovale na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ičlana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvale, osim što su nezadovoljne rezultatom postupaka u kojim su donesene osporene odluke. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je o sličnom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP-5682/14, te da je u tom predmetu odbacio apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5682/14 od 12. maja 2016. godine; dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5683/14 (M. G. i M. B.) | Sudska praksa | Aktio