Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3964/14 (I. H.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3964/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3964/14, rješavajući apelaciju Ivice Hrena, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ivice Hrena podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji je okončan Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 O 155956 12 O od 3. novembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivica Hren (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 O 155956 12 O, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 155956 12 O od 3. novembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 29. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 8. novembra 2012. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za provođenje ostavinskog postupka iza umrlog Antuna Hrena (apelantovog oca).

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se apelant u pet navrata (9. decembra 2013. godine, 20. januara 2014. godine, 24. marta 2014. godine, 12. juna 2014. godine i 12. augusta 2014. godine) obraćao Osnovnom sudu podnescima radi preduzimanja pravnih radnji, s ciljem donošenja odluke po njegovom prijedlogu od 8. novembra 2012. godine.

7. Iz stanja spisa predmeta (odgovora Osnovnog suda na apelaciju) proizlazi da je predmetni vanparnični postupak pravosnažno okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 71 0 O 155956 12 O od 3. novembra 2014. godine, koje je uručeno apelantovom punomoćniku – advokatu Miljkanu Pucaru, 11. novembra 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi apelant ističe da se u više navrata obraćao Osnovnom sudu urgencijama i da Osnovni sud od dana podnošenja prijedloga nije održao nijedno ročište, niti preduzeo nijednu drugu radnju. Stoga apelant ukazuje da je nesporno da je u konkretnom slučaju „prekoračen razuman rok“. Slijedom navedenog apelant predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne radnje i što hitnije donese rješenje o nasljeđivanju u konkretnom predmetu. Apelant je također tražio od Ustavnog suda da, zbog nepostupanja Osnovnog suda, obaveže Vladu Republike Srpske da mu isplati pravičnu naknadu i to iznos od 150,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke.

V.Relevantni propisi

9. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 3.

(1) Vanparnični postupak pokreće se pred osnovnim sudom (u daljem tekstu: sud) prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.

10. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni vanparnični postupak okončan nakon podnošenja apelacije Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 155956 12 O od 3. novembra 2014. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

19. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žalio na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog vanparničnog postupka, koji je pokrenuo 8. novembra 2012. godine prijedlogom za provođenje ostavinskog postupka Osnovnom sudu, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 155956 12 O od 3. novembra 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog vanparničnog postupka jeste period od oko dvije godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o složenom postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da on svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Osnovni sud pravosnažno okončao predmetni postupak u roku od skoro dvije godine. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju navedeni rok u kojem je okončan predmetni postupak nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je Osnovni sud pravosnažno okončao predmetni vanparnični postupak u roku od skoro dvije godine.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3964/14 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio