Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3376/16 (M. H., Klub 2003 d.o.o Tuzla, H. H., M. Đ. i Ž.D.)
Odluka donesena 10. 05. 2017.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3376/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Kneževića i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-3376/16, rješavajući apelacije Mirada Hadžiahmetovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mirad Hadžiahmetović radi "zabrane rada određenim političkim strankama";
Klub 2003 d.o.o. Tuzla protiv Rješenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-25/16 od 8. novembra 2016.
godine;
H. H. radi poništenja odredaba Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini;
M. Đ. protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U- 4/16 od 28. decembra 2016. godine i Ž. D. protiv Poziva Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 102435 10 K od 27. decembra 2016. godine, zbog nenadležnosti za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3376/16
1. Mirad Hadžiahmetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 8. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi "zabrane rada određenim političkim strankama". U konkretnom slučaju apelant u apelaciji navodi, između ostalog, "da su stranke SDS, HDZ i SDA poubijale i protjerale građane koji ne pripadaju njihovim etničkim grupama, te im nakon rata nisu omogućile povratak što su bile u obavezi prema Dejtonskom mirovnom sporazumu".
2. AP-11/17
2. Klub 2003 d.o.o Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, podnio je 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-25/16 od 8. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-25/16 od 8. novembra 2016. godine odbačena je apelantova apelacija protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 006635 14 Uvp 2 od 6. juna 2014. godine, jer Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan za odlučivanje.
3. AP-42/17
3. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, podnio je 3. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu radi poništenja odredaba Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon). Apelant je u apelaciji zatražio poništenje odredaba člana 195. stav 3. Zakona, te odredaba koje se odnose na vremensko ograničenje važenja vozačke dozvole, jer smatra da su navedenim odredbama diskriminisani vozači stariji od 65 godina.
4. AP-908/17
4. M. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-4/16 od 28. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske broj U-4/16 od 28. decembra 2016. godine nije prihvaćena apelantova inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke Skupštine Opštine Trebinje broj 09-012-1-8/96 ("Službeni glasnik Trebinje" broj 1/96) jer osporena odluka nema karakter opšteg pravnog akta čiju ustavnost i zakonitost saglasno odredbama člana 115. Ustava Republike Srpske ocjenjuje Ustavni sud Republike Srpske, već se radi o pojedinačnom pravnom aktu koji se odnosi na individualno određeni subjekat i konkretnu pravnu situaciju zbog čega sud na osnovu člana 37. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske zbog nenadležnosti nije prihvatio datu inicijativu.
5. AP-1080/17
5. Ž.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 22. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv poziva Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 102435 10 K od 27. decembra 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 102435 10 K (KDP-363/16) od 27. decembra 2011. godine apelantu su oduzeti predmeti navedeni u rješenju. Pozivom Osnovnog suda broj 71 0 K 102435 10 K od 27. decembra 2016. godine apelant je pozvan da 23. januara 2017. godine dođe u sud kako bi mu bili vraćeni predmeti koji su mu oduzeti na osnovu Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 102435 10 K (KDP-363/16) od 27. decembra 2011. godine.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3376/16. Apelacioni navodi
7. Apelanti u predmetima br. AP 3376/16, AP 11/17, AP 42/17, AP 908/17 i AP 1080/17 pozivaju se na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije ili člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP 11/17 poziva se i na povredu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
10. U pogledu predmeta broj AP 3376/16, Ustavni sud zapaža da se apelacija odnosi na zahtjev za zabranu rada određenim političkim stranakama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2077/05 od 17. novembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).
11. U pogledu predmeta broj AP 42/17 Ustavni sud zapaža da apelant traži poništenje odredaba Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon, odnosno opći akt sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-905/08 od 4. septembra 2008. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 149/16 od 15. februara 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. U pogledu predmeta broj AP 1080/17 u kojem apelant osporava akt Osnovnog suda, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o navedenoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude u smislu člana u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 5489/15 od 6. decembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. U pogledu predmeta br. AP 11/17 i AP 908/17, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao apelacije kojima su osporavane odluke entitetskih ustavnih sudova donesene iz oblasti apstraktne nadležnosti tih sudova. Naime, Ustavni sud je, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-2255/09 od 27. juna 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ).
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman