Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4515/16 (K. Š.)

Odluka donesena 22. 05. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4515/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-4515/16, rješavajući apelaciju Koste Šekarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koste Šekarića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 008684 16 Kž od 26. oktobra 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 K 008684 16 Kv od 14. septembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kosto Šekarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Zlatko Ibrišimović, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 008684 16 Kž od 26. oktobra 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 K 008684 16 Kv od 14. septembra 2016. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 K 008684 16 Kv od 14. septembra 2016. godine odbijen je zahtjev apelantovog branioca za donošenje rješenja kojim se utvrđuje zastara izvršenja izrečene kazne zatvora po pravosnažnoj Presudi Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž- 10-000 079 od 6. jula 2010. godine, jer nije nastupila ni relativna ni apsolutna zastarjelost izvršenja kazne zatvora nad apelantom. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-10-000 079 od 6. jula 2010. godine djelimično uvažena žalba apelantovog branioca, pa je preinačena Presuda Okružnog suda, Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala broj 011-0 K-09-000 001 od 31. decembra 2009. godine tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora od tri godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. avgusta 2008. godine do 27. septembra 2008. godine. Osnovni sud je ukazao da prema odredbama člana 113. Krivičnog zakona Republike Srpske zastarjelost izvršenja kazne zatvora nastupa kada protekne pet godina za kaznu zatvora preko jedne godine. Takođe, Osnovni sud je ukazao da prema odredbama člana 115. navedenog zakona zastarijevanje počinje od dana kad je presuda postala pravosnažna, ne teče za vrijeme za koje je po zakonu izvršenje ne može preduzeti, a zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne, sa svakim prekidom počinje ponovo da teče i u svakom slučaju zastarjelost nastaje kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne (apsolutna zastara). U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je apelant aktom od 25. avgusta 2010. godine upućen da se javi na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno popravni zavod Foča 15. septembra 2010. godine. Osnovni sud je naveo da je Sudska policija Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružni centar u Trebinju redovno vršila provjeru na adresi apelanta u Trebinju radi njegovog dovođenja na izvršenje izrečene kazne zatvora, dok je međunarodna potjernica za apelantom, koja je raspisana naredbom tog suda broj 95 0 K 008684 10 Iks od 19. novembra 2010. godine, ponovo obnovljena od strane tog suda 19. avgusta 2015. godine. Osnovni sud je ukazao da je svakom od navedenih radnji preduzetih od strane tog suda radi izvršenja izrečene kazne, odnosno pronalaženja apelanta i upućivanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora, prekinuta zastarjelost izvršenje kazne. Osnovni sud je naveo da je posljednja radnja preduzeta 19. avgusta 2015. godine, te da zastarjelost od pet godina ponovo teče od tog datuma, dok apsolutna zastarjelost izvršenja kazne nastupa 6. jula 2020. godine, kao apsolutni rok zastarjelosti izvršenja kazne.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 K 008684 16 Kž od 26. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca i potvrđeno je Rješenje Osnovnog suda broj 95 0 K 008684 16 Kv od 14. septembra 2016. godine.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom postupku pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za donošenje rješenja kojim se utvrđuje zastara izvršenja izrečene kazne zatvora. S obzirom na to, te kako iz stanja spisa proizlazi da apelant nije lišen slobode (raspisana je međunarodna potjernica za apelantom), Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti garancije iz člana

5. Evropske konvencije. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezi sa pravom na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te da su stoga i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4515/16 (K. Š.) | Sudska praksa | Aktio