Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-319/17 (D. M.)

Odluka donesena 22. 05. 2017.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-319/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-319/17, rješavajući apelaciju Damira Morića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Damira Morića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 135400 10 Rs, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Damir Morić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 135400 10 Rs.

2. Općinski sud je dopisom broj 065-0-SuAP-17-000 145 od 6. aprila 2017. godine obavijestio Ustavni sud da je Općinski sud donio Rješenje broj 65 0 Rs 135400 16 Rs 2 od 16. marta 2017. godine kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u ponovnom postupku pred Općinskim sudom na ročištu za glavnu raspravu od 14. februara 2017. godine apelant kao tužitelj izjavio da u cjelosti povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari i predložio da sud donese rješenje o povlačenju tužbe. Takođe je navedeno da je tuženi 17. februara 2017. godine primio obavijest o povlačenju tužbe, te kako se isti u ostavljenom roku od osam dana nije izjasnio, Općinski sud smatra da je tuženi pristao na povlačenje tužbe, pa je na osnovu člana 59. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u dipozitivu.

3. Općinski sud je u dopisu od 6. aprila 2017. godine naveo da je navedeno rješenje apelant primio 18. marta 2017. godine, a tuženi 21. marta 2017. godine i da do dana izjašnjenja o apelaciji Ustvanom sudu apelant i tuženi nisu podnijeli žalbu protiv navedenog rješenja.

4. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

6. Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda.

7. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 Rs 135400 10 Rs. S obzirom na to da je apelant povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari i da se tuženi tome nije protivio, proizilazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelacija u momentu podnošenja bila dopustiva, ali da je u međuvremenu predmetni postupak okončan rješenjem o povlačenju tužbe, ali da ta odluka, koja je procesnog karaktera, ne predstavlja konačnu odluku o meritumu spora. Stoga se dalje razmatranje apelantovih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 103/09 od 25. februara 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-319/17 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio