Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5089/14 (R. K.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Upravni spor
  • Izvršenje
  • Pasivna legitimacija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5089/14

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5089/14, rješavajući apelaciju Raseme Kečanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Raseme Kečanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 305236 12 Gž od 20. oktobra 2014. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rasema Kečanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 1. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 305236 12 Gž od 20. oktobra 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 1 305236 12 I od 9. novembra 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 2. marta 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. marta 2017. godine, Federalno ministarstvo 29. marta 2017. godine, a Federalno pravobranilaštvo 28. februara 2017. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 1 305236 12 I od 9. novembra 2012. godine odbijen je apelanticin prijedlog za izvršenje od 2. novembra 2012. godine.

6Kako slijedi iz spisa i navoda apelacije, apelantica je 2. novembra 2012. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005737 11 IJ od 31. augusta 2012. godine. Odlučujući o prijedlogu, Osnovni sud je izvršio uvid u izvršnu ispravu i utvrdio da je u Presudi Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005737 11 U od 31. augusta 2012. godine utvrđeno da je tuženi – Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo – obavezan apelantici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 280,80 KM. Općinski sud se pozvao na član 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Članom 27. ZIP-a određeno je da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet izvršenja, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Članom 291. stav 1. ZPP („Službene novine FBiH“ broj 53/03) određeno je da stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Članom 293. stav 3. istog zakona određeno je da će sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

7Budući da je apelantica u prijedlogu za izvršenje kao izvršenika označila Federaciju BiH, Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, a kako je izvršnom ispravom – Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005737 11 U od 31. augusta 2012. godine – kao tuženi označeno Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, to, po mišljenju Općinskog suda, Federacija BiH ne može biti stranka, odnosno izvršenik u ovom postupku, jer nije označena kao tužena u predmetnoj izvršnoj ispravi, niti stranka može biti Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, jer je ono organ Federacije BiH i nema svojstvo pravne osobe.

8Kako sud po službenoj dužnosti pazi na parničnu sposobnost stranaka, a imajući u vidu Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 166196 11 Gž od 12. aprila 2012. godine, to je na osnovu izloženog, a shodno navedenim zakonskim odredbama, donio odluku kao u izreci rješenja.

9Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 305236 12 Gž od 20. oktobra 2010. godine apelanticina žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

10Rješavajući o apelanticinoj žalbi, drugostepeni sud je utvrdio da je odluka prvostepenog suda pravilna. Naime, članom 36. stav 1. ZIPFBiH propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti označena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. U konkretnom slučaju, izvršnu ispravu predstavlja presuda Kantonalnog suda u Bihaću, u kojoj je kao tuženi označeno Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (kao organ uprave Federacije BiH), dok je u predmetnom prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označena Federacija BiH za Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (kao pravna osoba). Dakle, prijedlog za izvršenje nije usklađen s izvršnom ispravom na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak.

11Kantonalni sud je, osim toga, utvrdio da su neosnovani žalbeni navodi da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine propisano da je Federacija BiH odgovorna za obaveze svojih organa. Naime, prijedlog za izvršenje od 2. novembra 2012. godine nije odbijen zbog toga što Federacija BiH nije odgovorna za obaveze svojih organa, već zbog toga što prijedlog za izvršenje nije usklađen s izvršnom ispravom u pogledu označavanja izvršenika.

12S obzirom na to da je drugostepeni sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje osporava, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2) ZPPFBiH, odlučeno je da se apelanticina žalba odbije i prvostepeno rješenje potvrdi. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 13Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14Apelantica ističe da je članom 16. Zakona o upravnom sporu propisano: „Tužena strana u upravnom sporu je organ čiji se upravni akt osporava“. Dakle, iz citiranog se jasno vidi da je kao tuženi u upravnom sporu, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 005737 11 U od 31. augusta 2012. godine, mogao biti označen samo organ koji je donio rješenje koje se i osporavalo u tom sporu, te stoga nije osnovan navod drugostepenog suda da je Federacija BiH morala biti stranka u postupku, budući da to prema samom Zakonu o upravnom sporu nije ni mogla biti.

15Pored toga, apelantica ističe i da je članom 9. stav 1. Zakona o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine određeno: „Federacija, kanton - županija, grad, odnosno općina, u skladu sa zakonom, odgovaraju za štetu koju organ uprave nanese građaninu, pravnom licu ili drugoj osobi nezakonitim ili nepravilnim radom, ovisno od toga ko je osnovao organ uprave“. Apelantica dalje navodi da iz toga jasno proizlazi da je osnivač Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo odgovoran za svu štetu koju je taj organ uprave nanio apelantici nezakonitim ili nepravilnim radom. S obzirom na to da je presudom Kantonalnog suda od 31. augusta 2012. godine poništen upravni akt ministarstva, jasno je da je njegov rad prilikom donošenja tog akta bio nepravilan i nezakonit, a imajući u vidu da je članom 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) šteta definirana kao umanjenje nečije imovine i sprečavanje njenog povećanja, kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha, troškovi koje je apelantica imala za advokata i sastavljanje tužbe imaju se smatrati štetom budući da su doveli do umanjenja njene imovine.

16Osim toga, apelantica ističe i da je članom 1. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave propisano: „Ovim zakonom osnivaju se federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije, utvrđuje njihov djelokrug i uređuju druga pitanja od značaja za njihovu organizaciju i funkcioniranje“, nakon čega navodi nazive ministarstva Vlade FBiH. 17Apelantica smatra da je Federacija osnivač Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, te da je kao osnivač odgovorna za obaveze tog ministarstva, te je stoga i mogla biti označena kao izvršenik u izvršnom postupku, iako, zbog ranije citirane odredbe Zakona o upravnom sporu, nije mogla biti stranka u samom upravnom sporu, te su stoga navodi i prvostepenog i drugostepenog suda neosnovani. Apelantica posebno navodi da je Zakonom o izvršnom postupku reguliran opći način naplate potraživanja putem suda, te da taj zakon, zajedno sa ZPP, koji se u postupku izvršenja primjenjuje na osnovu člana 21. stav 1. ZIP-a, čini skup općih normi kojim se regulira izvršni postupak, dakle lex generalis, što jasno proizlazi i iz same formulacije spomenutog člana 21. stav 1. ZIP-a: „U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

18Dakle, kako apelantica dalje navodi, u izvršnom postupku će se primjenjivati odredbe ZPP samo onda kada samim ZIP-om ili nekim drugim zakonom nije regulirana određena oblast. Tom odredbom je ZIP-u, ali i bilo kojem drugom zakonu koji regulira neku oblast vezanu za postupak izvršenja, data snaga lex specilais u odnosu na Zakon o parničnom postupku. U konkretnom slučaju, nije bilo osnova da sudovi primjenjuju odredbe ZPP koje se odnose na stranačku legitimaciju, zato što su one kao opći propis derogirane posebnim propisima Zakona o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu kojih je Federacija BiH, kao odgovorna za obaveze ministarstva čiji je osnivač, mogla i morala biti stranka u izvršnom postupku, iako nije bila (niti je mogla biti) stranka u upravnom sporu.

19Iz svega navedenog slijedi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, te stoga apelantica predlaže Ustavnom sudu da usvoji apelaciju, poništi Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 0169699 11 Gž od 20. oktobra 2014. godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te da obaveže Kantonalni sud da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

b) Odgovor na apelaciju 20Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije naveo da su neosnovani navodi u apelaciji da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz razloga što joj je pred sudom omogućeno da podnese prijedlog za izvršenje kao i žalbu protiv rješenja od 9. novembra 2012. godine, kojim je prijedlog za izvršenje odbijen. Također su neosnovani navodi u apelaciji da je apelantici povrijeđeno pravo na imovinu iz razloga koji su navedeni u obrazloženju spomenutog rješenja. Naime, navedeni troškovi upravnog spora su akcesorne prirode, odnosno apelantica je mogla tražiti naplatu tih troškova u nadležnom organu uprave shodno Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica. U konkretnom predmetu sud je u cijelosti postupao u skladu s odredbama ZIP-a, tako da je apelacija u cijelosti neosnovana.

21Federalno ministarstvo navodi da je apelantici već dobrovoljnim izvršenjem izvršena isplata novčanih iznosa utvrđenih konačnim rješenjem upravnog organa, a dio potraživanja je u skladu s pozitivnim propisima isplaćen u vidu certifikata. Nadalje, odredbama člana 372. stav 1. ZOO-a propisani su zastarni rokovi za potraživanje povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Shodno spomenutim odredbama ZOO-a, potraživanja na ime invalidnine i izuzetnog osiguranja zastarjela su u roku od tri godine od dana dospjelosti potraživanja. Kako se ovdje radi o potraživanjima za period od 1. juna 1996. do 31. marta 1999. godine, apelantica je mogla potraživati isplatu najkasnije do 31. marta 2002. godine. Imajući u vidu navedeno, predlaže se da se apelacija odbije.

22Kako navodi Pravobranilaštvo FBiH, iz sadržaja apelacije kao i sadržaja osporenih rješenja jasno se vidi da pravne radnje u ovoj pravnoj stvari nije preduzimalo Federalno pravobranilaštvo. V.Relevantni propisi 23U Zakonu o upravnom sporu („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase: Član 16.

Tužena strana u upravnom sporu je organ čiji se upravni akt osporava.

24U Zakonu o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 35/05) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se organizacija i način funkcioniranja organa državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) koja obuhvata: položaj, ulogu, ustrojstvo, ovlaštenja i obaveze u obavljanju upravnih, stručnih i drugih poslova, međusobne odnose organa uprave i odnos organa uprave prema građanima, organima izvršne i zakonodavne vlasti, ombudsmenima, privrednim društvima i drugim pravnim licima (u daljnjem tekstu: pravno lice), kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad organa državne uprave na svim nivoima vlasti u Federaciji.

25U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) relevantne odredbe glase:

Član 21. stav 1.

U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 27.

Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 36. stav 1.

Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

26 U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 235. stav 1. tačka 2) Rješavajući o žalbi drugostepeni sud može:

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda; (...)

Član 291. stav 1.

(1) Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.

Član 293. stav 3.

(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

VI.Dopustivost 27U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 29U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 305236 12 Gž od 20. oktobra 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 20. oktobra 2014. godine, a apelacija je podnesena 1. decembra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 31Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje 32Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] 34Prije svega, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime troškova upravnog spora, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

35Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su sudovi u konkretnom slučaju propustili pravilno primijeniti materijalno pravo, odnosno da su pogrešno primijenili odredbe čl. 27. i 36. stav 1. ZIP-a, jer je prijedlog za izvršenje sadržavao sve što je neophodno da bi se po njemu moglo postupiti, uključujući i pravilno označavanje izvršenika.

36Ustavni sud napominje da je donio Odluku broj AP 4173/09 od 13. novembra 2012. godine (dostupno na internetskoj stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je odlučio o skoro identičnim navodima u vezi s povredom ustavnih prava utvrdivši sljedeće: „Razmatrajući apelantove navode, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) u kojoj je razmatrao identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su u izvršnom postupku s njegovog transakcijskog računa, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvršenje nedopušteno, te da se tražioci izvršenja obavežu da tužiocu vrate na ovaj način isplaćena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom Zeničko-dobojskog kantona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koji su nastali nakon stupanja na snagu te odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da, čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. Zeničko-dobojskog kantona a ne tužene odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bio bi odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije.“

37Imajući u vidu da su identična činjenična i pravna pitanja, mutatis mutandis, raspravljana u predmetu broj AP 4173/09 od 13. novembra 2012. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4173/09 od 13. novembra 2012. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ), Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelanticinih navoda u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 4173/09 u cijelosti se, mutatis mutandis, odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da redovni sud u osporenom rješenju nije dao jasne i precizne razloge za svoje odluke kojima je odbijen apelanticin prijedlog za izvršenje za naknadu troškova upravnog spora.

38Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije osnovani. Ostali navodi 39Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak 40Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi u izvršnom postupku odbili izvršiti apelanticin prijedlog za izvršenje, budući da u prijedlogu za izvršenje, navodno, nije pravilno određen izvršenik, čime je učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, što predstavlja integralni dio suđenja u smislu prava na pravično suđenje. 41Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5089/14 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio