Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-635/17 (S. B.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-635/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-635/17, rješavajući apelaciju Safeta Buševca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Buševca podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine (u odnosu na stav I izreke presude), zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Buševca podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 041639 16 Gž 2 od 26. oktobra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Buševac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 15. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine (stav I izreke presude) i Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 16 Gž 2 od 26. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikat Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 041639 12 P od 28. januara 2015. godine u postupku radi poništenja ugovora o kreditu, ugovora o jemstvu i izjave o administrativnoj zabrani i naknade štete odbijen je u cjelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev bliže precizirano u izreci presude u odnosu na prvotuženu Mikrokreditnu fondaciju "EKI" Sarajevo, ured u Brčkom i trećetuženog "AR-ES" d.o.o. Kakanj (stav I izreke presude), odbijen je dio tužbenog zahtjeva, preciziran u izreci presude, u odnosu na drugotuženog Sanela Škulju (stav II izreke presude), obavezan drugotuženi da apelantu kao tužiocu na ime regresa za otplatu kredita isplati iznose sa zakonskom zateznom kamatom, bliže opisano u izreci presude, dok je zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan (stav III izreke presude). Istom presudom apelant je obavezan da prvotuženoj naknadi troškove postupka (stav IV izreke presude) , te je odlučeno da u pogledu ostalih zahtjeva za naknadu troškova, svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav V izreke presude).

3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine apelantova žalba podnesena protiv Presude Osnovnog suda broj 96 0 P 041639 12 P od 28. januara 2015. godine u odnosu na st. I, II i IV izreke presude je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena (stav I izreke presude), dok je apelantova žalba u odnosu na st. III i V izreke prvostepene presude ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu (stav II izreke presude).

4. U ponovnom postupku protiv tuženog Sanela Škulju, Osnovni sud je donio Rješenje broj 96 0 P 041639 15 P 2 od 12. oktobra 2015. godine kojim je zakazao pripremno ročište za 19. januar 2016. godine.

5. Osnovni sud je donio Rješenje broj 96 0 P 041639 15 P 2 od 19. januara 2016. godine kojim se tužba smatra povučenom.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 P 041639 16 P od 13. aprila 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u ponovnom postupku na ročištu održanom 19. januara 2016. godine u odsutnosti apelanta kao tužioca, a u prisustvu tuženog, Osnovni sud donio rješenje kojim se apelantova tužba smatra povučenom. Dalje je navedeno da apelantov punomoćnik 29. januara 2016. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, zbog nepristupanja pripremnom ročištu održanom 19. januara 2016. godine iako je o terminu održavanja bio uredno obaviješten uz upozorenje na posljedice izostanka sa zakazanog ročišta. Međutim, nakon ocjene osnovanosti razloga za propuštanje ročišta Osnovni sud je zaključio da punomoćnik apelanta nije dokazao postojanje razloga koje nije mogao predvidjeti niti izbjeći za nepristupanje na pripremno ročište u smislu člana 80. Zakona o parničnom postupku i donio rješenje kao u dispozitivu.

7. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 16 Gž 2 od 26. oktobra 2016. godine odbačena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 P 041639 16 P od 13. aprila 2016. godine uz obrazloženje da protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba.

8. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na Presudu Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine (stav I izreke presude)

10. Ustavni sud zapaža da je osporenom Presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine apelantova žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na st. I, II i IV prvostepene presude (stav I izreke presude), dok je u odnosu na st. III i V prvostepene presude predmet vraćen na ponovni postupak (stav II izreke presude).

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema presude Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 15 Gž od 20. avgusta 2015. godine, budući da je u dijelu u kojem je postupak bio vraćen na ponovno odlučivanje, pripremno ročište bilo zakazano za 19. januara 2016. godine, pa se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 15. februara 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu. U odnosu na Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 16 Gž 2 od 26. oktobra 2016. godine

12. Ustavni sud primjećuje da je u ponovnom postupku (u dijelu u kojem je predmet vraćen prvostepenom sudu), Osnovni sud donio Rješenje broj 96 0 P 04139 15 P 2 od 19. januara 2016. godine kojim se tužba smatra povučenom. Ustavni sud također primjećuje da je apelant 29. januara 2016. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te da je Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 041639 16 Gž 2 od 26. oktobra 2016. godine odbačena apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 P 041639 16 P od 13. aprila 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u priješnje stanje.

13. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnosi na odluku donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).

14. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-635/17 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio