Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4667/16 (B. S. i M. S.)
Odluka donesena 22. 05. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4667/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-4667/16, rješavajući apelaciju Branka Simovića i Minje Simović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Simovića i Minje Simović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002718 16 Uvp 2 od 5. oktobra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Simović i Minja Simović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Podgorice, koje zastupa Jelena Broćić-Nikić, advokat iz Podgorice, podnijeli su 7. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 002718 16 Uvp 2 od 5. oktobra 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002718 15 U od 25. februara 2016. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 U 002718 15 U od 25. februara 2016. godine odbačena je tužba apelanata radi poništenja rješenja broj 15 0 K 002484 15 Kps od 4. decembra 2015. godine kojim je sudija poučio optuženog u tom predmetu i apelanta Branka Simovića kao branioca optuženog da je stupio na snagu novi Zakon o advokaturi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 80/15) kojim je propisano da se pravo na bavljenje advokaturom stiče upisom u imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve po odredbi člana 5. navedenog zakona i da apelant kao branilac optuženog ne može više braniti optuženog i da u ovom postupku može anganžovati drugog branioca-advokata iz Bosne i Hercegovine. U obrazloženju je navedeno da nisu ispunjeni uslovi za pokretanje upravnog spora jer osporeni akt nema karakter upravnog akta, jer se radi o procesnom rješenju tuženog, pa je tužba odbačena u skladu sa odredbama člana 22. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).
3. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 002718 16 Uvp 2 od 5. oktobar 2016. godine odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda broj 15 0 U 002718 15 U od 25. februara 2016. godine, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora odnosno osporeno rješenje nema karakter upravnog akta iz člana 7. ZUS-a.
4. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su tražili da Ustavni sud naloži da im Republika Srpska isplati naknadu troškova postupka pred redovnim sudovima i naknadu troškova sastava apelacije u ukupnom iznosu od 6.140,00 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak, u kojem su donesene osporene odluke, uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnih lijekova" koje su apelanti koristili u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantira pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. S obzirom na navedeno, kao i već izneseni stav u ovoj odluci u odnosu na član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova postupka pred redovnim sudovima i naknadu troškova sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu tih troškova, iz čega proizlazi da te troškove isključivo snose apelanti.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman