Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-41/17 (Goran Pranjić M. Lukić)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nije krivična optužba
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-41/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-41/17, rješavajući apelaciju Gorana Pranjića M. Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3) tač. c), e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Pranjića M.
Lukića podnesena zbog povrede prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode 5. aprila 2004.
godine koje su preduzeli pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Pranjića M.
Lukića podnesena zbog povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u krivičnom postupku koji se vodio protiv apelanta u predmetu broj 58 0 K 915588 04 K, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Pranjića M.
Lukića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 K 915588 16 Kv3 od 2. novembra 2016. godine u odnosu na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i u odnosu na povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode 5. aprila 2004. godine koje su preduzeli pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Pranjić M. Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodnog kršenja njegovih prava u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodio protiv njega, te koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 915588 16 Kv3 od 2. novembra 2016. godine.
2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Apelanta su 5. aprila 2004. godine oko 21.30 sati pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP) lišili slobode, te je odveden u PU Mostar PS Sjever, da bi 6. aprila 2004. godine oko 12.45 sati bio izveden pred Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo). Nakon saslušanja je pušten kući oko 13.40 sati.
4. Kantonalno tužiteljstvo je 16. jula 2006. godine podnijelo Optužnicu broj KT.758/04 protiv apelanta temeljem koje je osumnjičen da je počinio krivično djelo napada na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te krivično djelo oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZFBiH.
5. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 22. novembra 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 07 58 K 915588 04 K. Ustavni sud je na sjednici 28. februara 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-5219/10 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 22. novembra 2010. godine i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj 07 58 K 915588 04 K, te naložio Općinskom sudu da hitno okonča postupak u predmetu broj 07 58 K 915588 04 K, u skladu sa članom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Nakon toga apelant je 14. juna 2013. godine ponovo podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta pred Općinskim sudom u predmetu broj 07 58 K 915588 04 K. Ustavni sud je na sjednici 21. jula 2015. godine donio Odluku o dopustivosti AP- 2599/13 kojom je apelaciju podnesenu 14. juna 2013. godine zbog povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta pred Općinskim sudom u predmetu broj 07 58 K 915588 04 K, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 K 915588 16 K od 18. oktobra 2016. godine obustavljen je krivični postupak protiv apelanta kao optuženog zbog krivičnog djela napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, a po Optužnicu broj KT. 758/04 od 16. jula 2004. godine, zbog odustajanja Kantonalnog tužiteljstva o daljnjem krivičnom gonjenju.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 K 915588 16 Kv3 od 2. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja broj 07 58 K 915588 16 K od 18. oktobra 2016. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da se apelantovi žalbeni navodi odnose na to da mu je u postupku pred redovnim sudovima pogrešno utvrđeno činjenično stanje, osporavajući valjanost vještačenja sačinjenog po sudskom vještaku doc.dr.sc. Heleni Škobić, te da mu nije bila pružena mogućnost da se prije donošenja rješenja izjasni na navode iz medicinskog vještačenja. Naime, Općinski sud, razmatrajući žalbene navode apelanta, je naveo da se nakon podizanja i potvrđivanja optužnice, apelant kao optuženik na ročištu 6. septembra 2004. godine izjasnio da nije kriv po navedenoj optužnici, te je rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda broj 58 K 915588 11 Kv od 4. marta 2011. godine obustavljen krvični postupak protiv apelanta, a zbog krivičnog djela oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog postupka. Dalje je navedeno da je provedeno neuropsihijatrijsko vještačenje apelanta po vještaku doc.dr.sc. Heleni Škobić na osnovu kojeg je donseno rješenje broj 58 K 915588 04 K od 8. aprila 20011. godine o prekidu postupka protiv apelanta, kao i da je Kantonalno tužiteljstvo svojim dopisom od 17. oktobra 2016. godine povuklo optužnicu KT.758/04 od 16. jula 2004. godine protiv apelanta kao optuženog zbog krivičnog djela napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, pa je uređujućem sudcu ostala jedina zakonska mogućnost da donese rješenje o obustavljanju postupka.
9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije u krivičnom postupku koji se vodio protiv apelanta u predmetu broj 58 0 K 915588 04 K. Apelant, također, smatra da mu je u postupku lišavanja slobode 5. aprila 2004. godine koje su preduzeli pripadnici MUP-a povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da mu je osporenim Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 K 915588 16 Kv3 od 2. novembra 2016. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Protek roka
11. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da su ga 5. aprila 2004. godine pripadnici MUP lišili slobode, te je odveden u PU Mostar PS Sjever, da bi 6. aprila 2004. godine oko 12.45 sati bio izveden pred Tužiteljstvo te da mu je na taj način povrijeđeno pravo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U vezi sa ovim navodima apelanta, Ustavni sud konstatuje da se u ovom predmetnom slučaju lišenje slobode apelanta desilo 5. aprila 2004. godine, a da je apelant apelaciju Ustavnom sudu podnio 4. januara 2017. godine. S obzirom na navedeno očigledno je da je prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, protekao rok u kojem se apelant mogao žaliti na povrede navedenih ustavnih prava. Ustavni sud već odlučivao
12. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije u krivičnom postupku koji se vodio protiv apelanta u predmetu broj 58 0 K 915588 04 K, Ustavni sud zapaža da apelant pokreće ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije AP-2599/13, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
Dopustivost ratione materiae
13. U pogledu osporenog rješenja Općinskog suda broj 07 58 K 915588 16 Kv3 od 2. novembra 2016. godine (kojim je obustavljen krivični postupak protiv apelanta zbog odustajanja Kantonalnog tužiteljstva o daljnjem krivičnom gonjenju), Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1 Evropske konvencije primjenjive na apelantov slučaj.
14. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje se odnose na krivični postupak koji je vođen protiv njega i koji je obustavljen. Prema članu 6. Evropske konvencije «svako ima pravo na zakonom određen, nezavisan i nepristrasan tribunal, pravično i javno suđenje i da se u razumnom roku odluči (…) o krivičnoj optužbi protiv njega.» Utoliko što je apelant bio optužen za krivično djelo napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti, on je bio krivično optužen u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije i dok god je on bio optužen, sud je imao pravo da odluči o toj optužbi. Međutim, pravo stanje se promijenilo kada je krivični postupak koji je vođen protiv njega obustavljen. U takvim okolnostima, više nije postojala optužba o kojoj bi se odlučivalo. Naime, odluka kojom je Općinski sud obustavio krivični postupak protiv apelanta nije više predstavljala odluku o optužbi protiv apelanta, a kako je obustavljen krivični postupak protiv njega, nije se više mogao pozivati na pravo na sudsku odluku o njegovoj krivici ili nevinosti u pogledu krivičnog djela za koje je bio optužen. Slijedi, da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-533/05 od 14. marta 2006. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
15. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantira pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. S obzirom na navedeno, kao i već izneseni stav u ovoj odluci u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju lišenje slobode apelanta koje se desilo 5. aprila 2004. godine, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi ne mogu dosvesti u vezu sa povredom navedenog prava, pa slijedi da su i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman