Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1627/17 (V. D.)
Odluka donesena 22. 05. 2017.
- Protek roka
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1627/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-1627/17, rješavajući apelaciju Vlade Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Delića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Delića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 2. marta 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlado Delić (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno smješten u Kazneno-popravni zavod Zenica, kojeg zastupa Vlado Adamović advokat iz Sarajeva, podnio je 28. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine i broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 2. marta 2017. godine. Također, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će "prekinuti daljnje izdržavanje pritvora za apelanta kao osuđenog koje je određeno Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine do donošenja odluke o apelaciji".
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine apelantu kao jednom od optuženih određen je pritvor koji po ovom rješenju može trajati do upućivanja optuženih na izdržavanje kazne zatvora, a najduže dok ne istekne vrijeme trajanja kazne izrečene pravosnažnom presudom tog suda broj S1 2 K 016661 16 Kžk, koja je objavljena 17. februara 2017. godine. Istim rješenjem ukinute su mjere zabrane produžene Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kž 2 od 19. septembra 2016. godine.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 2. marta 2017. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantovog branioca izjavljena protiv Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predmetno rješenje doneseno od strane Apelacionog vijeća u drugostepenom postupku, te da je stoga predmetna žalba nedopuštena. Slijedom navedenog, Sud BiH je na osnovu člana 321. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine
6. S obzirom na to da je apelant naveo da je Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine primio 20. februara 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. aprila 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
U odnosu na Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 2. marta 2017. godine
7. U konkretnom slučaju apelant osporava odluku kojom je odbačena kao nedopuštena žalba njegovog branioca podnesena protiv Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...] prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Suda BiH kojim nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv njega, već se tim rješenjem odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za korištenje predmetnog pravnog lijeka tj. žalbe. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud ponavlja da se osporenim rješenjem odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za korištenje žalbe protiv Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 016661 16 Kžk od 17. februara 2017. godine (kojim je apelantu određen pritvor). Iz navedenog proizlazi da se osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, već da se o tom apelantovom pravu odlučivalo navedenim rješenjem Suda BiH od 17. februara 2017. godine. Stoga, slijedi da su apelantovi navodi o kršenju tog prava, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman