Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4961/16 (S.V.)
Odluka donesena 22. 05. 2017.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4961/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-4961/16, rješavajući apelaciju S. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. V. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 040332 16 Gž od 19.
oktobra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.V. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 040332 16 Gž 2 od 19.
oktobra 2016. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 22. decembra 2016. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 95 0 P 040332 16 Gž od 19. oktobra 2016. godine i 95 0 P 040332 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 040332 15 P od 20. maja 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 P 040332 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv Presude Osnovnog suda broj 95 0 P 040332 15 P od 15. aprila 2016. godine (kojom je obavezan apelant da tužiocu Zaštitnom fondu Republike Srpske isplati na ime regresnog duga novčani iznos od 29.983,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.895,40 KM).
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 P 040332 16 P 2 od 15. juna 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 P 040332 16 Gž od 19. oktobra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta da mu se dozvoli povrat u pređašnje stanje i utvrdi da je žalba izjavljena protiv Presude Osnovnog suda broj 95 0 P 040332 15 P od 15. aprila 2016. godine blagovremena.
4. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv rješenjā Okružnog suda br. 95 0 P 040332 16 Gž od 19. oktobra 2016. godine i 95 0 P 040332 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se ponese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 95 0 P 040332 16 Gž od 19. oktobra 2016. godine
7. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluke donesene u postupcima odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
8. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutog po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 95 0 P 040332 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine
10. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sud), a da nije, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
12. Ustavni sud podsjeća da prema svojoj praksi revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.
13. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je apelacija preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman