Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4071/16 (Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, S., B. C., R. S., V. E., N. A., I. T., E. S. i M.S.)
Odluka donesena 22. 05. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4071/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-4071/16, rješavajući apelacije Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 122889 12 Gž od 4. decembra 2014.
godine;
Boško Cvijetić zbog dužine trajanja postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000505 09 Rev od 7. oktobra 2010. godine;
Radovan Stanković protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-KRŽ-05/70 od 28. marta 2007. godine;
Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 186426 13 gž od 29. januara 2015.
godine;
Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 111080 13 Gž od 7. oktobra 2015. godine;
V. E. protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj
63 0 Rs 025030 15 Rsž od 6. jula 2016. godine;
Njegoš Arambašić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 003798 14 Kvlz od 22. septembra 2014. godine;
I. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P
286610 12 Gž od 18. oktobra 2012. godine;
Ervin Smajić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 000460 13 Gž 2 od 20. avgusta 2014. godine i M. S. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 188461 12 Gž od 14. jula 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
AP-4071/16
1. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kenan Ademović advokat iz Sarajeva, podnio je 24. oktobara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 122889 15 Rev od 16. septembra 2016. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 122889 12 Gž od 4. decembra 2014. godine.
2. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
3. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik drugostepenu presudu primio 10. decembra 2014. godine, a apelant je 24. oktobar 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-4284/16
4. Boško Cvijetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 11. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 118 0 P 000505 09 Rev od 7. oktobra 2010. godine.
5. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik Presudu Vrhovnog suda RS broj 118 0 P 000505 09 Rev od 7. oktobra 2010. godine primio 21. oktobra 2010. godine, a apelant je 11. novembra 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-4933/16
6. Radovan Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno smješten u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 22. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KRŽ-05/70 od 28. marta 2007. godine.
7. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. novembra 2015. godine podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog osporenom presudom Sudu BiH koji je donio Rješenje broj S1 1 K 020106 15 Kvl od 24. novembra 2015. godine kojim je odbacio navedeni zahtjev za ponavljanje postupka.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema Presude Suda BiH broj X- KRŽ-05/70 od 28. marta 2007. godine, budući da je apelant 6. novembra 2015. godine podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog osporenom presudom, pa se podrazumijeva da je apelant osporenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 22. decembra 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-611/17
9. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kenan Ademović advokat iz Sarajeva, podnio je 14. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 186426 15 Rev od 9. januar 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 186426 13 gž od 29. januara 2015. godine.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
11. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik drugostepenu presudu primio 3. februara 2015. godine, a apelant je 14. februara 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-913/17
12. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kenan Ademović advokat iz Sarajeva, podnio je 9. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 111080 16 Rev od 26. januar 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 111080 13 Gž od 7. oktobra 2015. godine.
13. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
14. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik drugostepenu presudu primio 19. oktobra 2015. godine, a apelant je 9. marta 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-1158/17
15. V. E. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Ivan Herceg advokat iz Ljubuškog, podnijela je 27. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 63 0 Rs 025030 16 Rev od 22. decembra 2016. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 025030 15 Rsž od 6. jula 2016. godine.
16. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju.
17. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 22. decembra 2016. godine, pa se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantica je 27. marta 2017. godine preporučeno poštom podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
AP-1228/17
18. Njegoš Arambašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Petko Budiša advokat iz Bijeljine, podnio je 31. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 12 0 K 003798 14 Kvlz od 22. septembra 2014. godine.
19. Ustavni sud zapaža da je apelant osporenu Presudu Vrhovnog suda RS broj 12 0 K 003798 14 Kvlz od 22. septembar 2014. godine primio 14. oktobra 2014. godine, a apelant je 31. marta 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-1626/17
20. I. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Imotskog, Republika Hrvatska, podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 286610 16 Rev od 20. decembra 2016. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 286610 12 Gž od 18. oktobra 2012. godine.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
22. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 20. decembra 2016. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 3. marta 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-1658/17
23. Ervin Smajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnio je 29. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 32 0 P 000460 15 Rev od 2. februara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 000460 13 Gž 2 od 20. avgusta 2014. godine.
24. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
25. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je apelant 29. septembra 2014. godine izjavio reviziju protiv drugostepene presude, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 29. aprila 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP-1681/17
26. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Podrug advokat iz Sarajeva, podnio je 29. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u (daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 188461 16 Rev od 28. februara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 188461 12 Gž od 14. jula 2016. godine.
27. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
28. Ustavni sud zapaža da je apelant naveo da je drugostepenu presudu primio 27. jula 2016. godine, a apelant je 29. aprila 2017. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu. Spajanje predmeta
29. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4071/16. Apelacioni navodi
30. U svim navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravo na porodični život, dom i prepisku, pravo slobodu izražavanja, kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije, itd.).
31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
32. Ustavni sud ukazuje da su u većini predmeta apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedozvoljene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u tim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. U nekim od predmeta, apelanti su osporili odluke nadležnih sudova koje predstavljaju konačne odluke u njihovim slučajevima, koje su kao takve navedene u dispozitivu ove odluke.
33. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene odluke.
34. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman