Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/16 (V. P., U. M. i M. D.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2024/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2024/16, rješavajući apelaciju Vukosave Perić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a) člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vukosave Perić, Ulfete Mulić i Muriza Dedića podnesena radi "nalaganja Vladi Tuzlanskog kantona da nadležnom fondu na ime apelanata uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i na taj način im omogući odlazak u penziju, te da im isplati određene novčane iznose na ime izgubljene dobiti", zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Vukosava Perić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica), Ulfeta Mulić (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) i Muriz Dedić (u daljnjem tekstu: trećeapelant) podnijeli su 10. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi "nalaganja Vladi Tuzlanskog kantona da nadležnom fondu na ime apelanata uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i na taj način im omogući odlazak u penziju, te da im isplati određene novčane iznose na ime izgubljene dobiti ". Apelanti su 16. juna 2016. godine i 21. aprila 2017. godine dopunili apelaciju.
2. Presudom na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine obavezana je tužena Fabrika obuće Aida d.d. Tuzla da na ime prvoapelantice i drugoapelantice uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period i u iznosima pobliže navedenim u izreci presude.
3. Prvoapelantica i drugoapelantica su podnijele prijedloge za izvršenje protiv Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne isprave – Presude na osnovu priznanja Općinskog suda broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine.
4. Općinski sud, postupajući po navedenim prijedlozima, donio je Rješenje o izvršenju broj 32 0 Rs 0 21876 14 I od 5. februara 2014. godine i Rješenje o izvršenju broj 32 0 Rs 021876 14 I 2 od 3. februara 2015. godine kojim je odredio izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
5. Općinski sud je donio Rješenje broj 32 0 Rs 021876 14 I 2 od 8. septembra 2015. godine i Rješenje broj 32 0 Rs 021876 14 I 2 od 8. septembra 2015. godine kojima je obustavio izvršenja određena navedenim rješenjima o izvršenju i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je za 7. maj 2015. godine bila zakazana pljenidba pokretnih stvari izvršenika, ali da tom prilikom nisu pronađene pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja. S obzirom na to da prvoapelantica i drugoapelantica nisu u roku od tri mjeseca podnijele prijedlog za novi popis stvari izvršenika, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izrekama rješenja shodno odredbama člana 125. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.
6. Prema informaciji Općinskog suda od 30. marta 2017. godine, trećeapelant nije pokretao sudski postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa.
7. Apelanti navode da su Vlada Tuzlanskog kantona i Fabrika obuće Aida d.d. Tuzla zaključili Sporazum o preuzimanju obaveze plaćanja obračunatih a neuplaćenih određenih javnih prihoda obveznika uplate Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla. U vezi s tim, apelanti navode da je Vlada Tuzlanskog kantona preuzela obavezu da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za radnike Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla, ali samo za radnike koji su trenutno zaposleni u navedenoj fabrici, među kojima nisu apelanti. Apelanti navode da su 18. juna 2015. godine podnijeli zahtjev Skupštini Tuzlanskog kantona kojim su tražili odgovor u pogledu njihovog statusa u vezi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali da nisu dobili odgovor.
8. Kantonalno pravobranilaštvo Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), kao zakonski zastupnik Vlade Tuzlanskog kantona, u odgovoru na apelaciju je navelo da su Vlada Tuzlanskog kantona i Fabrika obuće Aida d.d. Tuzla zaključili Sporazum o preuzimanju obaveze plaćanja obračunatih a neuplaćenih određenih javnih prihoda obveznika uplate Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla od 10. jula 2015. godine koji se odnosio na 316 zaposlenika tj. uplatu doprinosa onim radnicima koji su na dan potpisivanja navedenog sporazuma bili u radnom odnosu u Fabrici obuće Aida d.d. Tuzla, dok je za ostale radnike koji nisu obuhvaćeni navedenim sporazumom predviđeno da svoja potraživanja naplate iz stečajne mase u stečajnom postupku. U vezi s tim, Pravobranilaštvo je navelo da je Vlada Tuzlanskog kantona donosila programe kojim se radnicima u privrednim društvima sa većinskim ili 100% državnim kapitalom uplaćuju porezi i doprinosi na osnovu kojih radnici stiču uslove za penzionisanje, što predstavlja provođenje ekonomske i socijalne politike iz nadležnosti Vlade Tuzlanskog kantona u skladu sa članom 11. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH. Pravobranilaštvo je ukazalo da za takav vid intervencije iz sredstva budžeta (uvezivanje staža) ne postoji zakonska obaveza, a da su dosadašnja izdvajanja iz budžeta vršena upravo po programima za koje je Vlada Tuzlanskog kantona utvrdila da su kao rashodovna strana od interesa za kanton u smislu člana 11. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH.
Apelacioni navodi
9. Apelanti u apelaciji navode da su im zbog neuplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, neisplaćene izgubljene dobiti, te nemogućnosti da ostvare pravo na starosnu penziju povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evrospke konvencije. Apelanti navode da su diskriminisani u odnosu na ostale zaposlene radnike Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla, jer nisu zajedno sa ostalim radnicima uvršteni na spisak radnika kojima će Vlada Tuzlanskog kantona uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, zbog čega ne mogu da ostvare pravo na starosnu penziju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli predmetnu apelaciju radi "nalaganja Vladi Tuzlanskog kantona da nadležnom fondu na ime apelanata uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i na taj način im omogući odlazak u penziju, te da im isplati određene novčane iznose na ime izgubljene dobiti". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3376/16 od 10. maja 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 2077/05 od 17. novembra 2005. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ).
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman