Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3979/14 (S. B. i F. B.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Izvršni postupak
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3979/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3979/14, rješavajući apelaciju S. B. i F. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. B. i F. B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 114233 12 Gž od 6. juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. B. i F. B. (u daljnjem tekstu: apelantice), obje iz Sarajeva, koje zastupa advokat Feđad Zaćiragić, podnijele su 29. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 114233 12 Gž od 6. juna 2014. godine. Podneskom od 15. marta 2017. godine opunomoćenik apelantica je dostavio tražene punomoći za zastupanje apelantica pred Ustavnim sudom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te zakonskog zastupnika izvršenika, odnosno trećeg lica u postupku izvršenja Federacije BiH (u daljnjem tekstu: FBiH), zatraženo je 9. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor na apelaciju dostavili 17, odnosno 22. februara 2017. godine. Zakonski zastupnik FBiH u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 114233 09 I od 26. januara 2011. godine usvojen je prigovor FBiH, kao izvršenika – trećeg lica, te je obustavljeno izvršenje koje je određeno Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 114233 09 I od 11. marta 2010. godine.
6. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su apelantice prijedlog za izvršenje podnijele na temelju pravosnažne presude Općinskog suda kojom je tuženom JP Geodetski zavod BiH Sarajevo naloženo da apelanticima isplati dug po osnovu radnog odnosa, pri čemu su apelantice u prijedlogu za izvršenje kao izvršenika označile FBiH. U vezi s tim, Općinski sud se pozvao na odredbu člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik, ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave, ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Istom odredbom je precizirano da, ukoliko treće lice ospori obavezu ispunjenja duga, kao što je to učinila FBiH u konkretnom slučaju, to pitanje stranke moraju riješiti u parničnom postupku.
7. Shodno navedenom, Općinski sud je utvrdio da je prigovor trećeg lica FBiH osnovan, jer je treće lice osporilo obavezu ispunjenja duga, te stoga apelantice sve do donošenja izvršnog naslova o tom pitanju nisu ovlaštene da traže izvršenje protiv trećeg lica, koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik.
8. Odlučujući o žalbi apelantica protiv rješenja kojim je usvojen prigovoru trećeg lica (FBiH) Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 114233 12 Gž od 6. juna 2014. godine žalbu kao neosnovanu odbio. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da apelantice povredu odredaba izvršnog postupka vide u činjenici da je prvostepeni sud odbio da raspravlja i odluči o pitanju pasivne legitimacije trećeg lica, kako je to propisano odredbama člana 9. stav 2. i člana 49. ZIP-a, te što je pogrešno primijenio odredbu člana 30. stav 2. ZIP-a, jer se, prema žalbenim tvrdnjama, citirana odredba može primijeniti samo u slučajevima kada se pasivna legitimacija lica koje nije tuženi dokazuje javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, a odluka Vlade FBiH, prema ocjeni apelantica, nije javna isprava.
9. Kantonalni sud je, ispitujući ključne žalbene prigovore, ocijenio da su oni neutemeljeni. Obrazlažući takav stav Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 132. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da se javnom ispravom smatra ona isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, pa je sasvim jasno da je odluka Vlade FBiH, na koju su se apelantice pozvale u prijedlogu za izvršenje, svakako javna isprava. Nadalje se Kantonalni sud pozvao i na odredbu člana 30. stav 2. ZIP-a kojom je propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije izvršenik, ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave, ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri, ali u slučaju da treće lice ospori svoju obavezu na ispunjenje duga, to se pitanje mora riješiti u parničnom postupku. Shodno tome, prema ocjeni Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbu člana 30. stav 2. ZIP-a s obzirom na to da je FBiH, kao treće lice, osporila obavezu ispunjenja duga. Kantonalni sud je, ocjenjujući da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu apelantica odbio, i to po osnovu člana 235. tačka 2. ZPP, te prvostepeno rješenje potvrdio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantice smatraju da je osporenim rješenjima povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice tvrde da su redovni sudovi prilikom odlučenja počinili bitnu povredu izvršnog postupka kada su odbili da raspravljaju i odluče o pitanju pasivne legitimacije u predmetnom izvršnom postupku na što su ih obavezivale odredbe člana 9. stav 2. i člana 49. ZIP-a. Prema tvrdnjama apelantica, odredba člana 30. stav 2. ZIP-a na koju su se redovni sudovi pozvali odnosi se samo na slučajeve kada se pasivna legitimacija lica koje nije tuženi dokazuje javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, a ne odlukom vlade, kao u konkretnom slučaju. Povreda odredaba ZIP-a, prema tvrdnjama apelantica, ogleda se u tome što je izvršni postupak već dovršen u skladu sa odredbama člana 64. ZIP-a, i to zapljenom i prenosom novčanih sredstava sa transakcijskog računa FBiH, kao trećeg lica, pa je u tom smislu bilo nemoguće obustaviti izvršenje, nakon provođenja izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, odnosno u momentu kada je izvršni postupak pravosnažno okončan. Apelantice smatraju da je Općinski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako pogrešno činjenično stanje proizvoljno primijenio odredbu člana 30. stav 2. ZIP-a, jer su apelantice nesporno dokazale da je FBiH na zakonit način preuzela sve obaveze JP Geodetski zavod BiH. U tom pravcu se navodi da je 24. marta 2009. godine stupila na snagu Odluka Vlade FBiH o preuzimanju JP Geodetski zavod BiH kojom je izričito precizirano da sredstva, prava i obaveze JP Geodetski zavod BiH preuzima Vlada FBiH. Apelantice su ukazale i na neke ranije odluke Vlade FBiH koje potvrđuju njihove tvrdnje. Osim toga, apelantice smatraju da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, posebno odredbu člana 452. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) jer, shodno citiranom članu, onaj ko preuzima imovinu preuzima i obaveze koje proistječu iz te imovine, a apelantice su dokazale da je FBiH preuzela cjelokupnu imovinu JP Geodetski zavod BiH. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje prava apelantica na koja su se pozvale, te da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju sve prigovore ocijenio neutemeljenim, jer je taj sud postupao u skladu sa pružanjem procesnih garancija svim strankama uz poštovanje osnovnih načela kada je u pitanju vođenje sudskog postupka. Još je istaknuto da je osporeno rješenje doneseno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i uz primjenu materijalnog i procesnog prava koje je relevantno za konkretnu pravnu situaciju.
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju hronološki prezentirao tok postupka istaknuvši još da je predmet arhiviran 22. septembra 2014. godine.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03-ispravka, 33/06-ispravka, 39/09, 74/11-O.U.S. i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 9.
Podnesci, ročišta i spisi (2) Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje cjelishodno.
Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 49.
Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Isprave Član 132. stav (1) (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 114233 12 Gž od 6. juna 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantice su primile 4. jula 2014. godine, a apelacija je podnesena 29. augusta 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelantice pobijaju rješenja donesena u izvršnom postupku, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, dakle, predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na ovaj postupak (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
23. Apelantice kršenje prava na pravično suđenje vide u pogrešno utvrđenom činjenično stanju i proizvoljno primjeni prava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
24. Ustavni sud zapaža da apelantice ukazuju na brojne propuste redovnih sudova tvrdeći da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer su tokom postupka dokazale da je FBiH u potpunosti preuzela obaveze JP Geodetski zavod BiH, te da se redovni sudovi nisu upustili u ispitivanje pasivne legitimacije FBiH, odnosno da se odredba člana 30. stav (2) ZIP-a nije mogla primijeniti na konkretan slučaj, jer odluka Vlade FBiH ne predstavlja javnu ispravu, odnosno tvrde da se postupak uopće nije mogao obustaviti, jer je izvršenje već provedeno, te ukazuju da su redovni sudovi u konkretnom slučaju trebali primijeniti odredbu člana 452. ZOO.
25. Imajući u vidu apelacione prigovore i obrazloženja redovnih sudova date u osporenim rješenjima koja su predmet apelacionog razmatranja, Ustavni sud smatra da su izneseni prigovori neutemeljeni. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 30. stav (2) ZIP-a propisano da se kao izvršenik može pojaviti i treća osoba koja u izvršnoj ispravi nije naznačena kao izvršenik, ako tražitelj izvršenja dokaže, između ostalog, da je treća osoba zakonom obavezana da izmiri dugovanje, a u slučaju da treća osoba ospori obavezu isplate duga, navedeni spor stranke rješavaju u parničnom postupku. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe koju su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja i činjenicu da je FBiH, kao treće lice, osporila obavezu isplate duga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne uočava proizvoljnost redovnih sudova u primjeni člana 30. stav (2) ZIP-a. Ustavni sud, također, smatra da redovni sudovi u okviru izvršnog postupka u okolnostima kada je treće lice osporilo obavezu dugovanja, nisu bili u obavezi, suprotno tvrdnjama apelantica, da raspravljaju o pasivnoj legitimaciji FBiH, jer iz odredbe člana 30. stav (2) ZIP-a proizlazi da je za to nadležan sud u parničnom postupku. Stoga se u takvoj situaciji pozivanje apelantica na primjenu relevantnih odredaba ZOO čini neutemeljenim, kao i tvrdnje da odluka Vlade FBiH ne predstavlja javnu ispravu, u smislu člana 132. stav (1) ZPP, budući da su redovni sudovi, posebno Kantonalni sud, takve tvrdnje ispitali ocijenivši ih neutemeljenim uz obrazloženje koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti. Ustavni sud, također, podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slično činjenično i pravno pitanje u kontekstu primjene člana 30. stav (2) ZIP-a (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2963/14 od 20. aprila 2016. godine, st. 31-38, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u citiranoj odluci nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i imovinu u kontekstu primjene odredbe člana 30. stav (2) ZIP-a.
26. U vezi s apelacionim tvrdnjama da su redovni sudovi proizvoljno postupili kada su obustavili izvršni postupak, jer je izvršenje, u međuvremenu, u cijelosti provedeno, Ustavni sud podsjeća da su predmet apelacionog razmatranja osporena rješenja za koja nije utvrđeno da su donesena na temelju proizvoljne primjene odredbe člana 30. stav (2) ZIP-a. Stoga, takve tvrdnje, prema ocjeni Ustavnog suda, mogu pokrenuti samo pitanje svrhe podnošenja apelacije, pri čemu takve tvrdnje ne mogu ugroziti pravilnost osporenih odluka.
27. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, podržavajući vlastitu praksu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
28. Apelantice smatraju da im je, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene prava, prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke ispitao navedene prigovore u kontekstu prava na pravično suđenje, ocijenivši ih neutemeljenim, Ustavni sud smatra da apelanticama, shodno tome, nije prekršeno ni pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi jasno i argumentovano obrazložili zašto su u okolnostima konkretnog slučaja primijenili odredbu člana 30. stav (2) ZIP-a, što se u okolnostima konkretnog slučaja ne čini proizvoljnim.
30. Nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantice kršenje tog prava vežu za kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je, ispitujući navode u vezi s proizvoljnom primjenom prava i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, utvrdio da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman