Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3856/16 (Banka Srpske a.d. Banja Luka – u likvidaciji, H. T., B. T., S. Š., H. M., Ž. B., NLB Banka d.d. Sarajevo, S. P., I. S.)

Odluka donesena 22. 05. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3856/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-3856/16, rješavajući apelacije Banke Srpske a.d. Banja Luka – u likvidaciji i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Banka Srpske a.d. Banja Luka – u likvidaciji protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 035747 16 Gž od 19. jula 2016.

godine;

Habiba Tanović zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu dodjele drugog odgovarajućeg stana sa pravom na otkup ili isplatu pravične novčane naknade, Boro Tadić protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 89 0 Rs 049825 17 Rev od 21. marta 2017. godine i Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 049825 16 Rsž od 7. decembra 2016.

godine;

Safet Školjić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 242671 16 Rev od 25. oktobra 2016. godine;

H. M. protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-855/14 od 19. avgusta 2014. godine;

Željko Bubić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 020845 16 U od 6. marta 2017. godine;

NLB Banka d.d. Sarajevo protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 098900 16 Gž od 22.

februara 2017. godine;

Salih Puzić zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanja naknade za izuzeti dio zemljišta prilikom izgradnje Regionalnog puta R-455 (Priluk-Živinice) i I.S. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 Rs 017597 14 Rev od 6. februara 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3856/16

1. Banka Srpske a.d. Banja Luka – u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Duško B. Radošević advokat iz Banjaluke, podnijela je 26. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 I 035747 16 Gž od 19. jula 2016. godine. Rješenjem Agencije za bankarstvo Republike Srpske broj 03-614/2016 od 27. aprila 2016. godine apelantici je oduzeta dozvola za rad, uvedena privremena uprava i imenovan likvidacioni upravnik. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 035747 16 I2 od 3. juna 2016. godine prigovor apelantice kao tražioca izvršenja je usvojen, ukinuto rješenje o obustavi izvršnog postupka od 27. januara 2015. godine i izvršni postupak nastavljen. R.B. kao izvršenik podnijela je Okružnom sudu žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 3. juna 2016. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 035747 16 Gž od 19. jula 2016. godine žalba R.B. kao izvršenika je uvažena i rješenje Osnovnog suda od 3. juna 2016. godine ukinuto, a prijedlog za izvršenje odbačen kao nedopušten, s obzirom da je utvrđeno da je apelantici prestao pravni subjektivitet i ne može biti stranka u postupku, te da apelantica kao tražilac izvršenja nije ispravila naziv, niti preduzela druge mjere kako bi se izvršni postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.

2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica kao tražilac izvršenja propustila da preduzme odgovarajuće radnje u cilju stvaranja uslova za vođenje predmetnog izvršnog postupka. Da bi se raspravljalo pitanje provođenja predmetnog izvršnog postupka, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala preduzeti odgovarajuće radnje u predmetnom izvršnom postupku.

2. AP-4565/16

3. Habiba Tanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Broda, koju zastupa Udruženje građana za zaštitu imovinskih i ljudskih prava i sloboda "Brod" iz Broda, podnijela je 5. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu dodjele drugog odgovarajućeg stana sa pravom na otkup ili isplatu pravične novčane naknade. Apelantica u apelaciji navodi da je 15. juna 2002. godine podnijela zahtjev Opštini Srpski Brod radi dodjele drugog odgovarajućeg stana, jer se njen stan nalazio u ratom uništenoj zgradi. Apelantica takođe navodi da je 12. novembra 2012 godine podnijela preciziran zahtjev Opštini i zatražila dodjelu drugog odgovarajućeg stana sa pravom otkupa ili isplatu pravične novčane naknade. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i ekologiju Opštine Brod (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 05(07)-372-236/06 od 3. oktobra 2014. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za dodjelu drugog odgovarajućeg stana sa pravom otkupa ili isplatu pravične novčane naknade. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.03-372-48/14 od 1. jula 2016. godine poništeno je Rješenje Odjeljenja broj 05(07)-372-236/06 od 3. oktobra 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Opština je pokrenula upravni spor protiv Rješenja Ministarstva broj 15.03-372-48/14 od 1. jula 2016. godine.

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu dodjele drugog odgovarajućeg stana sa pravom na otkup ili isplatu pravične novčane naknade. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske br. 109/05 i 63/11) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje". Međutim, apelantica, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nije podnosila žalbu drugostepenom organu, odnosno nije pokretala upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantica propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelantica nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju.

3.AP-610/17 i AP-1611/17

5. Boro Tadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, podnio je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Rs 049825 16 Rsž od 7. decembra 2016. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 610/17. Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 Rs 049825 16 Rsž od 7. decembra 2016. godine uvažena je žalba tuženog, te slijedom toga ukinuta Presuda Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 Rs 049825 16 Rs od 23. septembra 2016. godine, a apelantova tužba odbačena kao neblagovremena, jer je apelant propustio da u roku propisanom odredbama člana 201. stav 4. Zakona o radu podnese tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Apelant je u apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 049825 16 Rsž od 7. decembra 2016. godine. Apelant je 24. aprila 2017. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu kojom je osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 89 0 Rs 049825 17 Rev od 21. marta 2017. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1611/17. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 Rs 049825 17 Rev od 21. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 89 0 Rs 049825 16 Rsž od 7. decembra 2016. godine.

6. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 201. stav 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa.

4. AP-1043/17

7. Safet Školjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 242671 16 Rev od 25. oktobra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 242671 12 P od 2. aprila 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 242671 15 Gž 2 od 30. juna 2015. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena dodijeli na trajno raspolaganje i korištenje, sa mogućnošću otkupa, stan na području Općine Centar ili da mu tužena isplati iznos od 70.000,00 KM i da mu naknadi štetu koju trpi njenim nezakonitim postupanjem u iznosu od 100.000,00 KM, uz naknadu troškova parničnog postupka. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 242671 16 Rev od 25. oktobra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 242671 15 Gž 2 od 30. juna 2015. godine.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 242671 15 Gž 2 od 30. juna 2015. godine.

5. AP-1064/17

9. H. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bužima, podnijela je 22. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41-855/14 od 19. avgusta 2014. godine. Rješenjem Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Odjeljenja BIZ-a Bužim Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 12/5- 41-147/14 od 14. jula 2014. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu. Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03-41-855/14 od 19. avgusta 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Odjeljenja broj 12/5-41-147/14 od 14. jula 2014. godine.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj UP-II-03-41- 855/14 od 19. avgusta 2014. godine.

6. AP-1280/17

11. Željko Bubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 020845 16 U od 6. marta 2017. godine. Ugovorni organ Elektroprenos-Elektroprijenos BiH ad Banjaluka u postupku javne nabavke za dodjelu ugovora za nabavku pravnih-advokatskih usluga donio je Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača broj JN-A2-149-26/15 od 12. januara 2016. godine u postupku javne nabavke JN-A2-149-04/15. Apelant je 26. januara 2016. godine podnio žalbu Uredu za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: URŽ) protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača broj JN-A2-149-26/15 od 12. januara 2016. godine. S obzirom da je žalba bila nepotpuna Urž je 27. januara 2016. godine pozvao apelanta da žalbu dopuni i dostavi dokaze. Zaključkom URŽ-a broj JN2-02-07-1-38-6/16 od 2. februara 2016. godine odbačena je kao neuredna apelantova žalba, jer nije sadržavala sve elemente žalbe i dokaze koji se prilažu uz žalbu u smislu odredbi člana 105. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Presudom Suda BiH broj odbijena je kao neosnovana apelantova tužba i potvrđen Zaključak URŽ-a broj JN2-02-07-1-38-6/16 od 2. februara 2016. godine

12. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odrebama člana 105. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 39/14), dostavi urednu žalbu URŽ-u.

7. AP-1460/17

13. NLB Banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 14. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 098900 16 Gž od 22. februara 2017. godine. Apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv A.H. radi naplate duga. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Mal 098900 16 Kom od 29. avgusta 2016. godine apelantici je vraćena tužba na dopunu u smislu odredbi člana 72 st. 2 i 3. Zakona o parničnom postupku uz nalog da označi tačnu adresu prebivališta ili boravišta tuženog i dostavi dopunu u roku od osam dana u smislu odredbi člana 74. Zakona o parničnom postupku. Apelantica je 6. septembra 2016. godine dostavila novu adresu tuženog, ali je dostava tužbe tuženom beuzuspješno pokušana i na toj adresi, a apelantica upozorena na posljedice propuštanja (nemogućnost dostave pismena tuženom zbog netačne adrese), pa je Osnovni sud donio Rješenje broj 96 0 P 098900 16 P od 16. septembra 2016. godine kojim se apelantičina tužba smatra povučenom. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 098900 16 Gž od 22. februara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda broj 96 0 P 098900 16 P od 16. septembra 2016. godine.

14. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 72. st. 2 i 3. Zakoan o parničnom postupku ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine" br. 8/09, 52/10 i 27/14), u propisanom roku postupi po nalogu suda i dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.

8. AP-1540/17

15. Salih Puzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanja naknade za izuzeti dio zemljišta prilikom izgradnje Regionalnog puta R-455 (Priluk-Živinice). Apelant je 30. januara 2002. godine podnio zahtjev Službi za geodetsko imovinsko pravne poslove poslove Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba). Zaključcima Službe od 26. februara 2014. godine i od 5. septembra 2016. godine odbačen je zbog nenadležnosti apelantov zahtjev. Rješenjima Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove od 17. marta 2015. godine i 15. decembra 2015. godine poništeni su navedeni zaključci i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

16. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu utvrđivanja naknade za izuzeti dio zemljišta prilikom izgradnje Regionalnog puta R-455 (Priluk-Živinice). U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

9. AP-1570/17

17. I. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa ZOU Davor Kovač i Lujo Herceg, iz Ljubuškog, podnio je 20. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 Rs 017597 14 Rev od 6. februara 2017. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Rs 017597 14 Rsž od 5. maja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Rs 017597 13 Rs 2 od 30. januara 2014. godine. Presudom Općinskog suda u broj 63 0 Rs 017597 13 Rs 2 od 30. januara 2014. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba radi povratka na posao i isplate, jer je apelant propustio da u roku propisanom odredbama člana 103. stav 2. Zakona o radu podnese tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 Rs 017597 14 od 5. maja 2014. godine odbijena je kao neosnovan apelantova žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 63 0 Rs 017597 13 Rs 2 od 30. januara 2014. godine. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 Rs 017597 14 Rev odbijena je apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda broj 63 0 Rs 017597 14 od 5. maja 2014. godine.

18. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 103. stav 2. Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3856/16. Apelacioni navodi

20. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i nediskriminaciju itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

22. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

23. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3856/16 (Banka Srpske a.d. Banja Luka – u… | Sudska praksa | Aktio