Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4318/16 (M. Z.)

Odluka donesena 01. 06. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4318/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

01. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine u predmetu broj AP-4318/16, rješavajući zahtjev Mlađe Zelenovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mlađe Zelenovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mlađo Zelenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Nebojša Panić, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. novembra 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 K 004729 16 Kž 2 od 24. oktobra 2016. godine, Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 004729 15 Kžk 3 od 5. oktobra 2016. godine i Presude Okružnog suda broj 95 0 K 004729 15 Kžk2 od 13. jula 2016. godine. Apelant (osobno) je, 11. maja 2017. godine, dopunio apelaciju, na način da je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora do okončanja postupka po izjavljenoj apelaciji.

Uvodne napomene

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 95 0 K 004729 10 K od 9. novembra 2011. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Osnovni sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Odlučujući o apelantovoj žalbi Okružni sud je Rješenjem broj 95 0 K 004729 12 Kž od 22. svibnja 2012. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje pretresa.

3. Presudom Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine, apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. KZ RS. Okružni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Okružni sud je utvrdio da je nesporno da je apelant 26. novembra 2009. godine izvodio radove deponiranja otpadnog željeza uz magistralni put, te da je u uvjetima smanjenje vidljivosti upravljao radnom mašinom, tako što je zauzeo desnu kolovoznu traku. U tom trenutku naišlo je vozilo kojim je upravljao D.P. i smrtno su stradali svi putnici iz tog vozila (vozač D.P. i njegove dvije kćerke).

Postupak pred Ustavnim sudom u predmetu broj AP 1328/13

4. Odlučujući o apelaciji koju je apelant podnio protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1328/13 od 17. juna 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U donesenoj odluci Ustavni sud je zaključio da je redovni sud proizvoljno primijenio pozitivno - pravne propise. Također, zaključeno je da je povrijeđen i princip in dubio pro reo. Tom odlukom Ustavni sud je ukinuo Presudu Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine i naložio Okružnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, te da u roku od tri mjeseca od dana prijema odluke Ustavnog suda obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluke.

Postupak nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 1328/13

5. Okružni sud je u ponovnom postupku, nakon održanog javnog pretresa, odlučujući o optužnici koja je izmijenjena na pretresu 13. novembra 2015. godine donio Presudu broj 95 0 K 004729 15 Kžk 2 od 13. jula 2016. godine. Tom presudom apelant je proglašen krivim što je u vrijeme i na način naveden u izreci presude, iz nehata, opasnom radnjom ugrozio javni saobraćaj i time izazvao opasnost za život ljudi, usljed čega je nastupila smrt kod tri lica, čime je počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja opasnom radnjom ili sredstvom iz člana 412. stav 4 u vezi sa st. 1 i

2. KZ RS. Okružni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

6. U obrazloženju presude Okružni sud je ukazao da je tužilaštvo, nakon otvaranja ponovnog pretresa pred drugostepenim sudom, 13. novembra 2015. godine, „uvažavajući stanovište Ustavnog suda BiH,“ izvršio izmjenu predmetne optužnice na način da je u neznatnom dijelu korigovao činjenični opis djela, te izmijenio pravnu kvalifikaciju djela u odnosu na onu koja je bila sadržana u izreci ukinute presude, te je, izmijenjenom optužnicom, apelantu stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja opasnom radnjom ili sredstvom iz člana 412. stav 4., a u vezi sa st. 2. i 1. KZ RS. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da ovakva zahvatanja u optužnici nisu sadržavala pogoršanja, odnosno težu kvalifikaciju djela u odnosu na kvalifikaciju iz ukinute presude, tako da izvršena izmjena optužbe nije bila u skladu sa zabranom preinačenje na gore (pravilo o zabrani reformatio in peius). Okružni sud je naveo da je analizom izmijenjene optužnice zaključio da je novi činjenični opis djela po svom obimu manji od onoga koji je bio naveden u ukinutoj presudi, te da u njega nisu unesene nikakve nove činjenice i okolnosti koje se odnose na subjektivnu strukturu predmetnog krivičnog djela ili eventualno nove kriminalne radnje za koje se apelant ranije nije teretio.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 K 004729 15 Kžk 3 od 5. oktobra 2016. godine, odbačena je kao nedopuštena žalba apelantovog branioca, izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 95 0 K 004729 15 Kžk 2 od 13. jula 2016. godine. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je ukazao na član 333. stav 1. ZKP RS kojim su propisani slučajevi u kojima je dopuštena žalba protiv presude drugostepenog suda. Istaknuto je da iz stanja spisa proizilazi da nijedan slučaj iz citiranog člana nije primjenjiv na konkretnu krivičnopravnu stvar jer su odluke prvostepenog i drugostepenog suda identične po pitanju krivice apelanta.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 K 004729 16 Kž 2 od 24. oktobra 2016. godine žalba apelantovog branioca, izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 95 0 K 004729 15 Kžk 3 od 5. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana.

Postupak upućivanja apelanata na izdržavanje kazne zatvora

9. Odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Osnovni sud je donio Rješenje broj 95 0 K 004729 16 Iks 2 od 19. aprila 2017. godine kojim je apelantovu molbu odbio i odlučio da je apelant obavezan da se javi na izdržavanje kazne u KPZ Istočno Sarajevo prvog narednog dana po pravosnažnosti rješenja.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant upućen da se javi na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Istočno Sarajevo 16. decembra 2016. godine te da je po njegovoj molbi odloženo izvršenje kazne zatvora i apelant je upućen da se javi na izdržavanje kazne u isti zatvor 15. februara 2017. godine. Nakon toga je ponovo po apelantovoj molbi odloženo izdržavanje kazne zatvora i apelant je upućen da se javi na izdržavanje kazne zatvora u isti zatvor 14. aprila 2017. godine. Navedeno je da je apelant po treći put podnio molbu kojom traži da mu se odloži izvršenje kazne zatvora. U molbi je naveo da upućuje molbu da mu se odloži izvršenje kazne zatvora iz razloga propisanih u člana 69. stav 1. tačka a. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZIKS), odnosno zbog konkretizovanih zdravstvenih problema. Osnovni sud je istakao da je odredbama člana 69. stav 1. tačka a. ZIKS-a, propisano da se osuđenom, po njegovoj molbi, može odložiti izvršenje kazne zatvora ako je obolio od teže akutne bolesti. Istaknuto je da je apelant u ovom predmetu prvi put upućen da se javi na izdržavanje kazne zatvora 8. maja 2013. godine te da je od tada pa do 13. avgusta 2015. godine, kada je obustavljeno izvršenje zbog privremene mjere Ustavnog suda, apelant stalno tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora iz razloga što je obolio od teže akutne bolesti. Navedeno je da je apelant „do danas“ oboljevao od raznih bolesti i pribavljao ljekarsku dokumentaciju od raznih medicinskih ustanova i njemu se, uvijek prema medicinskim nalazima koje je dostavljao, stanje pogoršavalo kada je trebao da se javi na izdržavanje kazne zatvora. Navedeno je da se apelant kada treba da se javi na izdržavanje kazne javljao na bolničko liječenje, a nakon kratkog vremena napuštao bolnicu, a sudu dostavljao dokaz da se nalazi na bolničkom liječenju. Dakle, kako je istakao Osnovni sud, apelant se javlja u bolnicu i u istoj leži samo dok se ne donese odluka o odlaganju izvršenja kazne zatvora. Po pravosnažnoj presudi u ponovnom postupku apelant je upućen da se javi na izdržavanje kazne zatvora 16. decembra 016. godine. Kod apelanta odmah počinju da se javljaju zdravstveni problemi, te na isti način pribavlja nalaze samo nekoliko dana prije nego što treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora. Za period od 13. avgusta 2015. pa do febraura 2017. godine apelant nije dostavio ništa od medicinske dokumentacije, da se nalazio na bilo kakvom liječenju niti da je imao bilo kakve medicinske intervencije. Iz tog proizilazi, kako je istakao Osnovni sud, da je apelant u periodu kada se nije upućivao na izdržavanje kazne zatvora bio potpuno zdrav i nije imao bilo kakvih oboljenja. Stoga je Osnovni sud zaključio da te okolnosti ukazuju da se ne radi o bilo kakvom oboljenju posebno akutnom, već o izbjegavanju izdržavanja kazne zatvora i zloupotrebi odredaba člana 69. stav 1. tačka a. ZIKS-a.

11. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelanta smatra da su navedena prava povrijeđena zbog pogrešne primjene pozitivno - pravnih propisa. U tom kontekstu, između ostalog, ističe da je u ponovnom postupku tužilac izmijenio optužnicu pozivajući se na Odluku Ustavnog suda BiH broj AP 1328/13 na način da je izmijenio opis krivično pravne radnje koja mu se stavlja na teret i pravne kvalifikacije djela. Apelant smatra da je tužilac na taj način podigao sasvim novu optužnicu, na osnovu istog činjeničnog supstrata, te je onemogućeno apelantu da se izjasni o njoj, a to izjašnjenje nije sud ni tražio. Ističe da u dispozitivu optužnice nije navedena povreda ni jednog blanketnog propisa, pa je i to uz opisane radnje razlika između optužnice koja je egzistirala i nove optužnice te je stoga povrijeđeno njegovo pravo na odbranu. Smatra da je kod postojanja navedene manjkavosti u dispozitivu optužnice, odnosno izreke Presude, Sud je morao donijeti oslobađajući presudu, jer u njoj nije naveden bitni element bića krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja opasnom radnjom ili sredstvom iz člana 412. stav 4. u vezi sa st. 2. i 1. KZ RS. Apelant smatra da je ovakvim postupkom, tužilac postigao da sud ne dozvoli apelantu da izjavi žalbu na Presudu broj 95 0 K 004729 15 Kžk 2, koju je donio dana 13. jula 2016. godine, što je u suprotnosti sa članom 2 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, a o takvoj situaciji je Ustavni sud donio Odluku broj AP-3063/15 od 16. marta 2016. godine. Dalje, apelant te smatra da je Okružni sud povrijedio i načelo jednakosti u postupanju, jer nije sa jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje terete apelanta ali i one koje mu idu korist te u tom kontekstu vrši analizu provedenih dokaza. Zbog toga je, kako apelant navodi sud „izgubio zakonom propisanu nepristranost“. Nadalje, apelant opisuje da je prilikom davanja završne riječi, oštećena predsjeniku vijeća pružila zatvorenu bijelu kovertu formata A-4 te da sud nije udovoljio njegovom zahtjevu da se ta koverta otvori te je i na taj način, povrijeđeno njegovo pravo na odbranu i na pravično suđenje. U dopuni apelacije, apelant je naveo da Okružni sud u ponovljenom postupku, nije slijedio jasne upute Ustavnog suda, nego je ponovio izvođenje istih dokaza kao i u prethodnom postupku, a jedini novi dokaz proveo je vještačenjem stepena alkoholisanosti oštećenog koje je nedvosmisleno pokazatelj da je oštećeni bio nesposoban za bezbjednu vožnju.

12. Apelant je naveo da je pred Osnovnim sudom iscrpio sve mogućnosti za odlaganje izvršenja kazne zatvora te traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke o apelaciji koju je podnio Ustavnom sudu. Smatra da bi njegovim odlaskom na izdržavanjem kazne zatvora nastupile nenadoknadive i neotklonjive štetne posljedice. U prilog osnovanosti zahtjeva apelant je opisao svoje zdravstveno stanje (jako nervnog rastrojstvo, „izuzetno visok pritisak sa realnom mogućnošću moždanog udara“, pad i prelom rebara u aprilu 2017. godine, te liječenje od 26. aprila do 8.maja 2017. godine u Kliničkom centru u Banja Luci, gdje mu je konstatovano pogoršanje intrtatorakalnog statusa i potreba za izvođenjem aktivnih torakohiruških procedura). Smatra da mu kaznenopopravne ustanove ne mogu obezbjediti adekvatnu ljekarsku, bolničku njegu i potrebna medicinska ispitivanja. Pored toga opisuje da izdržava troje djece koja uspješno i redovno studiraju u Beogradu kao i majku kojoj su 83 godine koja je nepokretna i on je „jedini izvor prihoda za sve njih“. Također, navodi da je vlasnik preduzeća „Presing“ d.o.o. Gacko koje zapošljava deset radnika, a povremeno i do trideset, koji su porodični ljudi i plate koje primaju su im jedini izvor prihoda, tako da bi apelantovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bila ugrožena ne samo egzistencija njega i njegove porodice, nego i porodica radnika koje zapošljava.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se, do rješavanja podnesene apelacije, „odložiti izvršenje kazne zatvora“ a kao razloge za donošenje privremene mjere, ističe da bi izvršenje osporene presude imalo nenadoknadive i neotklonjive štetne posljedice po njegovo zdravlje i materijalni položaj kao i za položaj njegove najuže porodice i radnika zaposlenih u njegovom preduzeću i njihovih porodica.

15. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. Ispitujući apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prilikom donošenja odluke kojom je odbio apelantov zahtjev za odlaganje izdržavanja kazne zatvora dao razloge koje Ustavnom sudu ne ostvaljaju dojam proizvoljnosti.

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo u zahtjevu za donošenje privremene mjere nisu dovoljni da bi Ustavni sud usvojio predmetni zahtjev na način na koji je to apelant tražio. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4318/16 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio