Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1599/17 (Armin jašarević i B.J.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1599/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1599/17, rješavajući apelacije Armina Jašarevića i B. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Armina Jašarević i B.
J. podnesene protiv Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 K 022647 17 Kv 6 od 18. aprila 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Armin Jašarević i B. J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Teslića, koje zastupaju Goran Nešković i Branko Ristić advokati iz Doboja, podnijeli su 24. aprila i 3. maja 2017. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Tesliću ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 022647 17 Kv 6 od 18. aprila 2017. godine.
2. Osporenim Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 K 022647 17 Kv 6 od 18. aprila 2017. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za zadržavanje apelanata kao optuženih u pritvoru, koji im je nakon potvrđivanja optužnice produžen Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 K 022647 16 Kv 4 od 27. januara 2017. godine, preinačenim Rješenjem Okružnog suda u Doboju 87 0 K 022647 17 Kž 3 od 21. februara 2017. godine, zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zlostavljanje, mučenje i drugo neljudsko i ponižavajuće postupanje iz člana 168. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i krivičnog djela teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 1. istog zakona i to iz raloga za pritvor iz člana 197. stav 1. tač. a) i b) Zakona o krivičnom postupku, tako da im pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže jednu godinu od potvrđivanja optužnice uz obaveznu daljnju dvomjesečnu kontrolu pritvora.
3. S obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija AP-1599/17 i AP- 1724/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1599/17.
4. Apelanti smatraju da im je oporenim rješenjem povrijeđeno pravo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta i prema stanju spisa, apelanti nisu u ostavljenom roku podnijeli žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 87 0 K 022647 17 Kv 6 od 18. aprila 2017. godine. Dakle, apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nisu ishodili konačnu odluku u predmetnom postupku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanje od strane Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacije ne mogu razmatrati.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman