Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1677/17 („Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo i „FE – AL METALI“ d.o.o. Sarajevo i H. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neovlašteno lice
  • Izvršni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1677/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1677/17, rješavajući apelaciju „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo i drugih, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačka d), h) i l) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo, „FE – AL METALI“ d.o.o.

Sarajevo i Hajrudin Mulić protiv Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor Porezne uprave Federacije BiH - Kantonalni porezni ured Sarajevo), zbog toga što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo, „FE – AL METALI“ d.o.o.

Sarajevo i Hajrudin Mulić protiv Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor apelanata), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo, „FE – AL METALI“ d.o.o.

Sarajevo i Hajrudin Mulić protiv Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim su dosuđene nekretnine, koje su predmet izvršenja u postupka broj 65 0 Ip 341398 13 Ip, kupcu „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo), zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo, „FE – AL METALI“ d.o.o.

Sarajevo i Hajrudin Mulić protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 21. decembra 2016. godine i Zaključka o prodaji Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 23. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo i „FE – AL METALI“ d.o.o. Sarajevo i Hajrudin Mulić kao dioničari „Centrotransa DC“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 21. decembra 2016. godine i Zaključka o prodaji Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 23. februara 2017. godine. Također, apelanti su tražili od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će odložiti provođenje predmetnog izvršnog postupka, a na osnovu Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine, kojim su dosuđene predmetne nekretnine kupcu „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: kupac) do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. Apelanti su 22. maja 2017. godine dostavili dopunu apelacije u kojoj su, pored navedenih zaključaka Općinskog suda, osporili i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor apelanata) i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor Porezne uprave Federacije BiH

- Kantonalni porezni ured Sarajevo – u daljnjem tekstu: Porezna uprava). Apelanti su 30. maja 2017. godine dopunili apelaciju na način da su osporili i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine, kojim su, između ostalog, kupcu dosuđene predmetne nekretnine.

2. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je osporenim Zaključkom od 21. decembra 2016. godine utvrdio vrijednost izvršenikovih („Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo) predmetnih nekretnina (bliže opisane u izreci osporene odluke), odnosno utvrdio je vrijednost jedne predmetne parcele u iznosu od 1.339.200,00 KM i druge predmetne parcele u iznosu od 4.800,00, a shodno nalazu vještaka građevinske struke, te je odredio prodaju predmetnih nekretnina usmenim i javnim nadmetanjem. U navedenom zaključku je istaknuto, između ostalog, da se na prvom ročištu za javno nadmetanje predmetne nekretnine ne mogu prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti (672.000,00 KM).

3. U konkretnom slučaju, osporenim Zaključkom o prodaji od 23. februara 2017. godine izvršenikove predmetne nekretnine su prodate kupcu, kao najpovoljnijem ponuđaču. Općinski sud je naveo da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 5. jula 2013. godine određeno izvršenje prodajom nepokretnosti nosioca prava raspolaganja izvršenika. Općinski sud je dalje naveo da je na prvom ročištu za prodaju nekretnine usmenim javnim nadmetanjem, nepokretnost prodata kupcu kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 673.000,00 KM.

4. U osporenim rješenjima Općinskog suda od 15. maja 2017. godine (kojima je odbačen prigovor apelanata podnesen protiv Zaključaka od 21. decembra 2016. godine i Zaključka o prodaji od 23. februara 2017. godine, odnosno odbačen prigovor Porezne uprav podnesen protiv Zaključka o prodaji od 23. februara 2017. godine), Općinski sud je naveo da je članom 12. stav 6. Zakon o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek, pa je obzirom na navedeno a na osnovu člana 49. stav 1. i 2. ZIP-a Općinski sud odbacio prigovore apelanata i Porezne uprave.

5. U osporenom rješenju Općinskog suda od 15. maja 2017. godine (kojim su dosuđene predmetne nekretnine kupcu i određeno da mu se iste predaju u posjed), je navedeno da je 31. marta 2017. godine kupac dostavio dokaz o uplati kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine. Općinski sud je istakao da je odredbama člana 93. stav 1. ZIP-a propisano da sud rješenjem dosuđuje nepokretnosti kupcu nakon polaganja cijene, a stavom 2. istog člana da sud rješenjem određuje da se nepokretnost preda kupcu, a Zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis promjene prava vlasništva, te briše prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti obrazlažu, u suštini, na način da su osporenom odlukom prodate predmetne nekretnine za iznos koji je četiri puta manji od realne tržišne vrijednosti i da je na taj način učinjena apsolutna šteta apelantima, kao i da je Općinski sud pogrešno primijenio ZIP. Apelanti iznose da su na isti način povrijeđena i prava Porezne uprave. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih prava (nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka d), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (1), stav (3) tačka d), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na Rješenje Općinskog suda od 15. maja 2017. godine kojim je odbačen prigovor Porezne uprave

9. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju i protiv Rješenje Općinskog suda od 15. maja 2017. godine kojim je odbačen prigovor Porezne uprave podnesen protiv Zaključka o prodaji od 23. februara 2017. godine. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o pravima ili obavezama apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti u konkretnom slučaju nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom protiv navedenog rješenja Općinskog suda. U odnosu na Rješenje Općinskog suda od 15. maja 2017. godine kojim je odbačen prigovor apelanata

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak, u kojem je donesena osporena odluka, uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluku donesenu u postupku u kojem je redovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" kojeg su apelanti koristili u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da je u osporenoj odluci odlučivano isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivano ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, kao i ostala prava na koja se apelanti pozivaju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na Rješenje Općinskog suda od 15. maja 2017. godine kojim su dosuđene predmetne nekretnine kupcu

13. Prema navedenim odredbama pod tačkom 8. ove odluke, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, prema stanju spisa, u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po žalbi koju su podnijeli apelanti protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine pa slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

U odnosu na osporene Zaključke Općinskog suda od 21. decembra 2016. godine i od 23. februara 2017. godine

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Općinski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo da je Općinski sud, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno postupao. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1677/17 („Centrotrans DC“ d.d. Sarajevo i… | Sudska praksa | Aktio