Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5331/14 (B. K.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5331/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5331/14, rješavajući apelaciju Bahrije Kadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bahrije Kadića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 067862 15 Rev od 25. februara 2015. godine i broj 96 0 V 067862 14 Gž od 30. oktobra 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 067862 13 V od 26.

februara 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bahrija Kadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko distrikt), podnio je 11. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 067862 14 Gž od 30. oktobra 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 V 067862 13 V od 26. februara 2014. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5331/14.

2. Apelant je 20. marta 2015. godine podnio novu apelaciju kojom je osporio Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 V 067862 15 Rev od 25. februara 2015. godine, doneseno povodom revizije izjavljene protiv rješenja Apelacionog suda osporenog prvobitno podnesenom apelacijom. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1246/15.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5331/14. Spojene su apelacije AP 5331/14 i AP 1246/15.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva/Pravobraniteljstva Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), kao zakonskog zastupnika druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 28. septembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 5331/14. Od Apelacionog suda zatraženo je 28. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju broj AP 1246/15.

5. Apelacioni sud, Osnovni sud i Pravobranilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju broj AP 5331/14 u periodu od 10. do 14. oktobra 2016. godine. Odgovor na apelaciju broj AP 1246/15 Apelacioni sud je dostavio 14. oktobra 2016. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 V 067862 13 V od 26. februara 2014. godine obavezan je predlagač Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: predlagač) da apelantu na ime naknade za eksproprisane nekretnine pobliže označene u izreci rješenja i za voćne zasade isplati iznos od 35.992,04 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26. februara 2014. godine. Istim rješenjem predlagač je obavezan da apelantu na ime troškova postupka isplati precizirani iznos.

8. U obrazloženju odluke Osnovni sud je naveo da je predlagač 2. augusta 2013. godine tom sudu podnio prijedlog protiv apelanta kao protivnika predlagača radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), a na temelju pravosnažnog djelimičnog rješenja o eksproprijaciji od 18. septembra 2012. godine u svrhu izgradnje zaobilaznice oko grada Brčkog (Skupština Brčko distrikta je 18. januara 2012. godine donijela Odluku o utvrđivanju javnog interesa kojom je utvrdila da je izgradnja zaobilaznice oko grada Brčkog od javnog interesa za Brčko distrikt). Budući da strane u postupku nisu postigle sporazum o visini naknade za predmetne nekretnine pred nadležnim organom uprave (apelant nije prihvatio ukupnu predloženu naknadu u iznosu od 14.041,04 KM), predlagač je predložio da sud u vanparničnom postupku utvrdi visinu naknade koju je predlagač dužan isplatiti apelantu za predmetne nekretnine.

9. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da je naknadu za predmetne nekretnine odredio prihvaćanjem procjene tržišne vrijednosti koju je sačinila Komisija za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Komisija) u sastavu J. V., dipl. ing. Poljoprivrede, i S. M., geodetski tehničar, na osnovu Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina. Dalje je navedeno da je Komisija utvrdila tržišnu cijenu za predmetno zemljište uviđajem na licu mjesta, koristeći parametre – površinu zemljišta, vrijednost za zonu gdje se zemljište nalazi (k.o. Brod), vrijednost za pristup zemljištu, vrijednost za upotrebu zemljišta, faktor atraktivnosti 1,20, što je uvećanje tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta za 20% u odnosu na ostale eksproprisane nekretnine s obzirom na to da se radi o zaobilaznici za koju je Vlada Brčko distrikta utvrdila uvećanje stepena atraktivnosti za 20%, zatim namjenu zemljišta prema Prostornom planu Brčko distrikta BiH kao poljoprivrednog. Ocjenjujući i usmeni iskaz J. V., člana Komisije, Osnovni sud ga je prihvatio kao potpun, objektivan i u skladu sa zakonom sačinjen podatak o tržišnoj vrijednosti predmetnog zemljišta. Osnovni sud je zaključio da su parametri na osnovu kojih je izvršena procjena dostatni za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetne nekretnine kao poljoprivrednog zemljišta i da stoga predlagač apelantu (kao ranijem vlasniku) treba da za eksproprisano zemljište isplati novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 11.512,04 KM, a ne iznos koji je kao tržišnu vrijednost zemljišta utvrdio vještak građevinske struke Z. B. Osnovni sud je utvrdio da spomenuti vještak za uporedni metod procjene (koji je koristio) nije imao argumentovane i provjerene podatke, pa nije mogao izvesti pravilan zaključak u pogledu tržišne cijene zemljišta u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji.

10. U odnosu na naknadu za voćna stabla zasađena na predmetnom zemljištu, Osnovni sud ju je utvrdio u iznosu od 24.480,00 KM opredjeljujući se za nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke S. K., kojeg je predložio apelant. Dalje je istakao da je prema procjeni Komisije o tržišnoj vrijednosti (iznos od 2.529,00 KM) utvrđena tržišna cijena manja od tržišne vrijednosti voćnih stabala imajući u vidu relevantne parametre koje je u nalazu i mišljenju ocijenio vještak poljoprivredne struke i metodologiju koju je on koristio, a koja se inače primjenjuje u voćarskoj proizvodnji pri procjeni vrijednosti voćnih zasada, prihvatajući njegov nalaz i mišljenje kao objektivan i stručno sačinjen. Nadalje, Osnovni sud je naveo da nije mogao prihvatiti apelantov prijedlog da se za predmetno zemljište isplati naknada u iznosu od 60,00 KM po kvadratnom metru, uvećanu za afekcionu vrijednost i jasno određene korektivne faktore uvećanja naknade, jer apelant za to nije ponudio ni jedan valjan dokaz, osim da je u nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Z. B. konstatovano da je zemljište u k.o. Gredice procijenjeno na 60,00 KM po kvadratnom metru, pri čemu je tu procjena uradio drugi vještak, a ne spomenuti vještak. Utvrđeno je da Zakon o eksproprijaciji, a ni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta ne propisuje da se utvrđena tržišna vrijednost eksproprisane nekretnine uvećava na osnovu korektivnih faktora niti propisuje koji su to faktori. Također, Osnovni sud je naveo da kao dokaz nije mogao prihvatiti ni Presudu Apelacionog suda broj 96 0 P 00161713 Gž 2 od 30. septembra 2013. godine koju je dostavio apelantov punomoćnik uz podnesak od 16. decembra 2013. godine, jer je njome potvrđena Presuda Osnovnog suda broj 96 0 P 001917 12 P 2 od 17. oktobra 2012. godine, gdje je predmet provođenja postupka određivanje naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište u k.o. Brčko, a predmet konkretnog postupka je utvrđivanje vrijednosti i određivanje visine naknade za izuzeto poljoprivredno zemljište u k.o. Brod.

11. Osnovni sud je u konačnici donio svoju odluku primjenom odredaba članova 142. Zakona o vanparničnom postupku u vezi sa čl. 33. i 40. stav 1. Zakona o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine dosuđujući na iznos naknade i zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja tog rješenja na osnovu odredaba člana 148. Zakona o vanparničnom postupku i člana 3. Zakona o visini stope zatezne kamate.

12. Obje vanparnične stranke su se žalile protiv navedenog rješenja Osnovnog suda. Odlučujući o žalbama, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 V 067862 14 Gž od 30. oktobra 2014. godine žalbe predlagača i apelanta odbio kao neosnovane i potvrdio rješenje prvostepenog suda.

13. U obrazloženju odluke Apelacioni sud je naveo da je apelant obrazlažući žalbene navode istakao da prvostepeni sud određujući naknadu za predmetne nekretnine nije brižljivo ocijenio nalaz vještaka građevinske struke Z. B. koji je odredio naknadu u iznosu od 11.512,04 KM, te da stoga apelant nije imao nepristrasan sud. Također, apelant je u žalbi naveo da prvostepeni sud nije obavio uviđaj na licu mjesta radi identifikacije zemljišta, niti je obavljeno vještačenje u pogledu statusa zemljišta (da li je u pitanju poljoprivredno ili građevinsko zemljište, jer su, prema apelantovom mišljenju, predmetne nekretnine građevinsko zemljište s obzirom na to da su eksproprisane radi izgradnje zaobilaznice). Također je naveo da je stav prvostepenog suda o tome da pravni status zemljišta određuje rješenje o eksproprijaciji suprotan stavu sudova u okruženju, te da mu je naknadu trebalo odrediti najmanje kao tržišnu vrijednost oduzetih nekretnina zbog čega je prvostepeno rješenje u pogledu konkretne naknade nepravilno i nezakonito. Apelacioni sud je naveo da je ocjenjujući iznesene razloge utvrdio da je zakonito prvostepeno rješenje u dijelu kojim je određena naknada za predmetne nekretnine. Utvrđeno je da su predmetne nekretnine rješenjem o eksproprijaciji eksproprisane kao poljoprivredno zemljište. Stoga je, kako je zaključio Apelacioni sud, apelant za procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, budući da nije prihvatio u upravnom postupku procjenu Komisije, u konkretnom vanparničnom postupku mogao, odnosno trebao predložiti vještačenje vještaka poljoprivredne struke. Apelant je, međutim, predložio da vještačenje provede vještak građevinske struke koji je procjenu tržišne vrijednosti, prema nalazu, izvršio za građevinsko zemljište. Apelacioni sud je utvrdio da je prvostepeni sud navedeni nalaz ocijenio, suprotno apelantovim navodima, i obrazložio da ga nije mogao prihvatiti iz razloga detaljno navedenih u pobijanom rješenju. Apelacioni sud je zaključio da, polazeći od stava da se visina tržišne vrijednosti određuje prema pravnom statusu zemljišta iz rješenja o eksproprijaciji i kada apelant u konkretnom postupku nije predložio da vještačenje obavi vještak poljoprivredne struke prvostepeni sud je svoju odluku u pogledu određivanja naknade za zemljište osnovano zasnovao na procjeni Komisije koja je uzela u obzir okolnosti i parametre u pogledu konkretnih nekretnina kao poljoprivrednog zemljišta.

14. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja izjavio reviziju koju je Apelacioni sud Rješenjem broj 96 0 V 067862 15 Rev od 25. februara 2015. godine odbio kao neosnovanu.

15. Apelacioni sud je u obrazloženju revizijske odluke naveo da je apelant u podnesenoj reviziji ponovio ranije isticane tvrdnje da su nižestepeni sudovi povrijedili odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i to član 8. (ocjena dokaza) i član 260. (dokaz vještačenjem) i Zakona o vanparničnom postupku i to čl. 144. i 145 (da se postupak vodi po službenoj dužnosti, a naknada određuje provođenjem dokaza o kojima se sudionici izjašnjavaju) i pogrešno primijenili materijalno pravo, i to odredbu člana 33. Zakona o eksproprijaciji i odredbu člana 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje govore o pravu bivšeg vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da su spomenute odredbe materijalnog prava odredile da je za rješenje pitanja visine naknade za eksproprisane nekretnine pravno relevantna činjenica tržišna vrijednost za nekretninu koja se ekspropriše, s tim što je nadležni organ uprave, prema Zakonu o eksproprijaciji, vezan za procjenu tržišne vrijednosti koju je utvrdila Direkcija za finansije, a sud je u obavezi da tu odlučnu činjenicu ocijeni i s aspekta pravilne primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer eksproprijacijom se oduzima pravo vlasništva, koje uživa osobitu zaštitu kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda. Apelacioni sud je utvrdio da je prvostepeni sud tako i postupio i temeljem izvedenih i pravilno procijenjenih dokaza utvrdio tržišnu vrijednost predmetne nekretnine kao eksproprisanog poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 11.512,04 KM, jer zemljište, kako je zaključio sud, valja procjenjivati prema pravnom režimu u vrijeme njegova izuzimanja iz vlasti bivšeg vlasnika. Apelacioni sud se pozvao na stav tog suda zauzetog na sjednici Građanskog privredno-upravnog odjeljenja održanoj 14. marta 2014. godine, a koji glasi: „Prilikom određivanja tržišne vrijednosti za eksproprisanu nekretninu, za ocjenu pravnog tretmana eksproprisanog zemljišta kao prethodnog pitanja za određivanje naknade, odlučna je činjenica kakav karakter je eksproprisano zemljište imalo u vrijeme eksproprijacije, odnosno da li je odlukom nadležnog organa eksproprisano kao građevinsko ili kao poljoprivredno, a ne za koje potrebe se to zemljište ekspropriše“.

16. Apelacioni sud je utvrdio da je prvostepeni sud svoju odluku pravilno donio temeljem provedenih i pravilno procijenjenih dokaza u konkurenciji dva dokaza o tržišnoj vrijednosti ekspropisanog zemljišta, prvog (koji je ponudio predlagač) prema procjeni Komisije sačinjene na osnovu Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina koja je pri utvrđivanju tržišne cijene prvo utvrdila da je zemljište koje se ekspropriše poljoprivredno i da je „prema Prostornom planu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ namijenjeno za poljoprivredu, a onda za procjenu tržišne vrijednosti uključila relevantne parametre (preciznije navedene u obrazloženju) i drugog nalaza i mišljenja vještaka Z. B. U odnosu na navedeni nalaz Apelacioni sud je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da iako se spomenuti vještak „koristio uporednom metodom“, „upoređivani su neprovjereni i neargumentovani podaci kada se radi o zamjeni“ i o cijeni po kojoj je zemljište kupovalo preduzeće „Malagić“ i da su „korišteni podaci iz drugog dijela distrikta (k.o. Gredice)“ i „podaci ugovora o kupoprodaji“ koji se „odnose na period od prije 7 godina“, te da je uzet u obzir plinovod koji „ne prolazi preko“ predmetne nekretnine. U takvoj situaciji, kada je vještak Z. B. eksproprisano zemljište procjenjivao kao građevinsko, prema namjeni zbog koje je eksproprisano, onda se prvostepeni sud, kako je zaključio Apelacioni sud, u nedostatku drugih pokazatelja o tržišnoj vrijednosti pravilno opredijelio za procjenu Komisije i utvrdio tržišnu vrijednost eksproprisanog poljoprivrednog zemljišta u navedenom iznosu. Istaknuto je da sud odlučuje na podlozi činjeničnog stanja koje je rezultat dozvoljenog disponiranja stranaka svojim zahtjevima i njihovom pravu da prikupljaju činjeničnu građu koja će potvrditi utemeljenost njihovih zahtjeva. Kako apelantu očigledno nije pošlo za rukom dokazati da je tržišna cijena eksproprisanog zemljišta veća od utvrđene tržišne cijene, budući da je insistirao na tome da se eksproprisano zemljište procjenjuje kao građevinsko uz uvećanje za afekcionu vrijednost i korektivne faktore, Apelacioni sud je zaključio da je u takvoj situaciji prvostepeni sud morao posegnuti za onom procjenom koja sadrži odgovarajuće pokazatelje o tržišnoj vrijednosti eksproprisanog poljoprivrednog zemljišta. Istakao je da je prvostepeni sud svoju odluku obrazložio valjanim i dovoljnim razlozima činjenične i materijalnopravne naravi, te je drugostepeni sud pravilno učinio kada je prihvatio odluku i razloge prvostepenog suda i ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi i navodi zbog kojih je apelant pobijao prvostepeno rješenje.

17. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud je primjenom odredbe člana 357. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava. Istaknuto je da su sudovi u konačnici proizvoljno utvrdili naknadu za apelantove eksproprisane nekretnine, jer su suprotno odredbi člana

8. ZPP proizvoljno ocijenili nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kojeg je apelant predložio. Također, apelant smatra da su sudovi utvrđujući naknadu za predmetne nekretnine povrijedili i odredbe člana 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i člana 34. Zakona o eksproprijaciji. Naveo je da su sudovi morali prihvatiti najvišu postignutu cijenu od 60,00 KM za 1 kvadratni metar kao tržišnu vrijednost. Osim toga, apelant smatra da su sudovi pogrešno utvrdili da predmetne nekretnine imaju status poljoprivrednog zemljišta, iako je prema njegovoj namjeni u skladu s odredbom člana 2. stav 1. tačka k) Zakona o prostornom planiranju i građenju građevinsko, budući da je namijenjeno za izgradnju autoceste. Nadalje, apelant ističe da su sudovi proizvoljno postupili kada su prihvatili procjenu vrijednosti koju je sačinila Komisija. Na taj način, prema njegovom mišljenju, prvostepeni sud je postupao prije kao upravni organ predlagača, a ne sud koji je dužan da pravilno primijeni materijalno pravo. S tim u vezi je istakao da su sudovi povrijedili odredbe člana 145. Zakona o vanparničnom postupku (kojim je propisano da će sud po potrebi odrediti vještačenje na okolnost utvrđenja naknade) i odredbe člana 260. ZPP kojom je propisano da sud određuje vještačenje kada je radi utvrđivanja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Osim toga, apelant navodi da sudovi nisu uzeli u obzir afekcionu vrijednost koju predmetne nekretnine imaju za apelanta (njegova očevina, odnosno djedovina). Apelant također tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na jednakost strana u postupku, kao i pravo na efikasan pristup sudu. Dalje je istakao da u istoj pravnoj situaciji postoje različite odluke sudova zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije.

b) Odgovori na apelaciju

19. Apelacioni sud je u odgovoru na apelacije istakao da je apelant, nezadovoljan procjenom i određivanjem naknade za eksproprisano zemljište prema pravnom režimu zemljišta iz rješenja o eksproprijaciji (eksproprisano je kao poljoprivredno), smatrajući da se eksproprisano zemljište treba procijeniti kao građevinsko prema budućoj namjeni (prema namjeni zbog koje je eksproprisano) i naknadu odrediti u visini tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta uvećanu za afekcionu vrijednost i korektivne faktore, koristio žalbu i reviziju kao pravne lijekove o kojima je Apelacioni sud odlučio. U apelaciji izjavljenoj protiv odluke revizionog vijeća tog suda, kako je dalje istaknuto, apelant ponovo iznosi iste razloge i navode kojima je pravnim lijekovima pobijao prvostepeno i drugostepeno rješenje, na koje mu je detaljno odgovoreno u pobijanim odlukama, uključujući i revizionu odluku. Stoga, kako apelant ne iznosi u apelaciji ništa što već nije iznio u pravnim lijekovima, Apelacioni sud je naveo da ostaje pri svim navodima kojima je detaljno u svojoj konačnoj revizionoj odluci obrazložio pravilnost nižestepenih odluka u određivanju naknade za eksproprisano zemljište u visini procjene vrijednosti kao poljoprivrednog zemljišta, pri čemu je apelantu omogućeno da dokaže da je tržišna vrijednost veća od procjene Komisije. Navedeno je da konačnom odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na imovinu i pravično suđenje i da u tome nije diskriminiran zbog toga što je sud u drugim odlukama gdje je imao podlogu u provedenim dokazima odredio veći iznos naknade.

20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupku pred tim sudom u kojem se utvrđivala naknada za eksproprisane predmetne nekretnine nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. Pravobranilaštvo je kao zakonski zastupnik predlagača u odgovoru na apelaciju navelo da smatra da apelant nije sa dovoljnom jasnoćom ukazao na to da postoji povreda prava na koju je ukazao u apelaciji, zbog čega smatra da nije ni imao opravdan zahtjev za podnošenje apelacija, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 8/09, 52/10 i 27/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 7. stav 1.

(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. Član 236.

(1)Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 260.

Vještaci Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

23. Zakon o vanparničnom postupku Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 5/01) u relevantnom dijelu glasi:

Član 142.

U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost Osnovni sud određuje visinu naknade za eksproprisanu nepokretnost kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom Vlade Distrikta (u daljnjem tekstu: nadležni organ) nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

Član 145.

Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, a po potrebi odredit će i vještačenje i izvesti i druge dokaze.

24. Zakon o eksproprijaciji nekretnina Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 26/04, 19/07, 2/08 i 19/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 8. stav 1.

Za eksproprisanu nekretninu, vlasniku ili nosiocu prava građenja pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

Član 33. stav. 1.

Ranijem vlasniku eksproprisane nekretnine, na njegov zahtjev i ako su za to ispunjeni uslovi, može se odrediti naknada davanjem u vlasništvo ili suvlasništvo druge odgovarajuće nekretnine koja po strukturi, površini, lokaciji, uslovima stanovanja ili uslovima obavljanja djelatnosti kojima se raniji vlasnik eksproprisane nekretnine bavi odgovara nekretnini koja se ekspropriše.

Član 34.

Naknada za eksproprisanu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, a utvrđuje se u skladu sa članom 8. zakona.

Član 40. stav 1.

Ako se sporazum o naknadi ne postigne u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, Odjeljenje će dostaviti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, sa svim spisima nadležnom sudu, radi određivanja naknade. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika ili nosioca građenja eksproprisane nekretnine koja nije uvažena, a koje troškove snose vlasnik ili nosilac prava građenja.

25. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) u relevantnom dijelu glasi: Član 21. stav 2.

(2) U slučaju ograničavanja ili oduzimanja vlasništva, vlasnik ima pravo na naknadu u skladu sa propisima o eksproprijaciji, ali ne manju od tržišne vrijednosti oduzete stvari u momentu plaćanja naknade.

VI.Dopustivost

26. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja prvobitno podnesenom apelacijom (AP 5331/14) bilo je Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 V 067862 14 Gž od 30. oktobra 2014. godine, koje je apelant primio 10. novembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 11. decembra 2014. godine. Budući da je apelant u međuvremenu podnio novu apelaciju (AP 1246/15) kojom je osporio konačnu odluku Apelacionog suda broj 96 0 V 067862 15 Rev od 25. februara 2015. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, koju je primio 12. marta 2015. godine, a apelaciju je podnio 20. marta 2015. godine, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

30. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima donesenim u vanparničnom postupku prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

33. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se utvrđivala naknada za eksproprisane predmetne nekretnine koju je predlagač dužan isplatiti apelantu, pa, podržavajući svoju praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, st. 27. i 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizilazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Nadalje, Ustavni sud ističe da je identična pravna pitanja u kontekstu karaktera zemljišta koje se ekspropriše i dosljedno tome određivanje naknade za eksproprisano zemljište već razmatrao u više svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 5345/14, AP 5372/14, AP 5520/14 sve od 19. aprila 2017. godine, Odluka broj AP 5522/14 od 10. maja 2017. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 5371/14 od 7. marta 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, na koje su apelanti u tim predmetima ukazali.

35. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelant u konkretnom predmetu zapravo osporava visinu dosuđene naknade za eksproprisane nekretnine, te u vezi s tim ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti, Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

36. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

37. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odlučujući na tri sudske instance dovoljno jasno i argumentovano obrazložili svoje odluke, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se niti u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelant osim ponavljanja žalbenih i revizionih navoda koje su sudovi ispitali u osporenim presudama i dali razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari nije ponudio bilo kakvu drugu argumentaciju. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant i u apelaciji ponavlja svoju tvrdnju o tome da su sudovi, prihvaćajući u predmetnom postupku procjenu tržišne vrijednosti koju ja sačinila Komisija, pogrešno odredili naknadu za njegovu eksproprisanu nekretninu, pri čemu su pogrešno tumačili odredbe člana 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i člana 34. Zakona o eksproprijaciji. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u svojim odlukama dali dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja zašto su zaključili da se u konkretnom slučaju radilo o određivanju tržišne vrijednosti za poljoprivredno zemljište i zašto u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, nije bilo pravnog osnova za dosuđivanje naknade za građevinsko zemljište. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili zašto u konkretnom predmetu nisu prihvatili nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kojeg je apelant predložio, kao i apelantov zahtjev za dosuđivanje naknadu na osnovu afekcione vrijednosti predmetnih nekretnina. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi svoje zaključke zasnivali na relevantnim odredbama čl. 142. i 145. Zakona o vanparničnom postupku i čl. 34. i 40. Zakona o eksproprijaciji. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u konkretnom predmetu jasno i precizno obrazložili zašto su zaključili da je procjena tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina koju je sačinila Komisija potpun, objektivan i u skladu sa zakonom sačinjen podatak o tržišnoj vrijednosti predmetnog zemljišta, imajući u vidu da su stranke u postupku slobodno disponirale svojim pravima i predlagale dokaze u prilog svojim zahtjevima, a u datom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni procesnog prava.

38. Imajući u vidu činjenična utvrđenja redovnih sudova, te relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud suprotno apelacionim navodima smatra da osporene odluke sudova ne ostavljaju utisak proizvoljnosti već da u potpunosti korespondiraju standardu obrazložene presude. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na to da su predmet ovog apelacionog postupka odluke redovnih sudova donesene u vanparničnom postupku određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, u kojem postupku su apelant kao i njegov pravni zastupnik nesporno učestvovali, pri čemu su na tri sudske instance razmotreni apelantovi navodi i dati eksplicitni razlozi zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Dakle, iz činjenica predmeta nespornim proizilazi da je apelant imao pristup sudu, zbog čega Ustavni sud te apelantove navode kao i navode da mu je povrijeđeno pravo na jednakost strana u postupku u cijelosti smatra neosnovanim.

39. Na osnovu navedenog, te podržavajući praksu u predmetima koji su pokretali identična pravna pitanja, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zabrana diskriminacije

40. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

41. Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

42. Iako apelant nije eksplicitno naveo u vezi sa kojim pravom smatra da je diskriminiran, iz navoda apelacije proizilazi da smatra da mu je prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijom ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.

43. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizilazi da apelant svoje navode o diskriminaciji zapravo temelji na tvrdnjama da u istoj pravnoj situaciji postoje različite odluke suda. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant uz apelaciju nije ponudio relevantne dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o postojanju diskriminacije po nekom zabranjenom osnovu (npr., spol, rasa, vjera, nacionalno ili socijalno porijeklo itd.). S obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje, imajući u vidu da apelant nije ponudio relevantne dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je osporenim odlukama diskriminisan po nekom zabranjenom osnovu, te imajući u vidu odluke Ustavnog suda donesene u identičnim pravnim situacijama iz kojih zapravo proizilazi isti tretman apelanta sa drugim licima u identičnoj situaciji, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.

Ostali navodi

44. Apelant također tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da se tvrdnje o povredi tih prava zasnivaju na istim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neosnovani, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi neosnovani u pogledu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada apelant svoje nezadovoljstvo ishodom osporenog postupka dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, pri čemu Ustavni sud iz obrazloženja osporenih rješenja ne zapaža proizvoljnost na koju je apelant ukazao.

46. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, jer apelant nije ponudio dokaze i argumente iz kojih proizilazi da je bio različito tretiran u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji.

47. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu sa proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5331/14 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio