Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1277/17 ("BONEL" a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1277/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1277/17, rješavajući apelaciju "Bonel" a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Bonel" a.d.

Banjaluka podnesena zbog dužine trajanja postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 004137 16 U od 30.

decembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. "Bonel" a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 002323 16 Uvp 2 od 17. novembra 2016. godine i zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Također, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će "zabraniti otuđenje ili opterećenje na bilo koji način poslovnih prostorija u Doboju u ulici Cara Dušana broj 3" do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jednica Doboj broj 21.20/475-13/12 od 24. maja 2012. godine odbijen je apelantov zahtjev za donošenje rješenja po članu 8a stav 2. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima za poslovni prostor, bliže opisan u izreci rješenja.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) od 12. septembra 2012. godine apelantova žalba je usvojena i poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.

4. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 12. februara 2013. godine uvažena je tužba tužitelja Saše Marića i poništeno drugostepeno rješenje kojim je usvojena apelantova žalba. Postupajući po presudi Okružnog suda, Republička uprava je donijela rješenje od 22. marta 2013. godine kojim je odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja.

5. Vrhovni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. februara 2013. godine, donio je presudu od 17. septembra 2015. godine kojom je uvažio apelantov zahtjev, ukinuo navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio presudu od 26. februara 2016. godine kojom je uvažio tužbu tužitelja Saše Marića i poništio drugostepeno rješenje kojim je usvojena apelantova žalba. Postupajući po presudi Okružnog suda, Republička uprava je donijela rješenje od 15. aprila 2016. godine kojim je odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja, te stavila van snage rješenje koje je donijela 22. marta 2013. godine.

7. Vrhovni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. februara 2016. godine, donio je Presudu broj 13 0 U 002323 13 Uvp od 17. novembra 2016. godine kojom je odbio apelantov zahtjev.

8. Prema informaciji Republičke uprave, Okružni sud je Presudom broj 13 0 U 004137 16 U od 30. decembra 2016. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv rješenja Republičke uprave od 15. aprila 2016. godine.

9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom i zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također zatražio isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu zbog dužine trajanja postupka.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj 13 0 U 002323 13 Uvp od 17. novembra 2016. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. februara 2016. godine (kojom presudom je uvažena tužba tužitelja i poništeno drugostepeno rješenje). Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Republička uprava, postupajući po presudi Okružnog suda od 26. februara 2016. godine, donijela rješenje od 15. aprila 2016. godine kojim je odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja, te da je Okružni sud donio presudu od 30. decembra 2016. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv drugostepenog rješenja. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da presuda Vrhovnog suda od 17. novembra 2016. godine (koju je apelant osporio) nije konačna odluka u predmetnom postupku, već da je konačna odluka presuda Okružnog suda od 30. decembra 2016. godine (koja je kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom u odnosu na meritum zahtjeva). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Presuda Okružnog suda od 30. decembra 2016. godine, kao konačna odluka u predmetnom postupku, dostavljena apelantovom punomoćniku 20. januara 2017. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. aprila 2017. godine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda (koja je kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja u odnosu na meritum zahtjeva, te u odnosu na navode o dužini trajanja postupka).

12. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1277/17 ("BONEL" a.d. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio