Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/17 (E. Č. iz Tuzle)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1561/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1561/17, rješavajući apelaciju Envera Čivića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Čivića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Rs 116461 17 Rev od 9. marta 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 12 Rs od 14.
maja 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Čivić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnio je 20. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 116461 17 Rev od 9. marta 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 12 Rs od 14. maja 2013. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 12 Rs od 14. maja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta radi isplate jubilarne nagrade zbog toga što tuženi nije imao materijalnih mogućnosti za to, jer je u 2012. godini poslovao sa gubitkom. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. Novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju iznos tražene jubilarne nagrade je bio 1.473,47 KM što je ispod propisanog iznosa citirane zakonske odredbe.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 tačka e) Ustava Bosne i Hercegovine, zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3 tačka k) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Rs 116461 17 Rev od 9. marta 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenejm revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelant 24. novembra 2016. godine godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. aprila 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 116461 13 Rsž od 26. oktobra 2016. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman