Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5468/14 (M. M., M. H., M. J., M. K. i K. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5468/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5468/14, rješavajući apelaciju Mirka Marjanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačke a) i b), člana 58, člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Mirka Marjanovića, Mušana Huremovića, Marka Josića, Mustafe Kurtovića i Kerima Mustafića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima u kojima su donesene presude Kantonalnog suda u Tuzli br. 32 0 P 00385 14 Gž 2 od 28. oktobra 2014. godine, 32 0 P 007669 14 Gž 2 od 9. oktobra 2014. godine, 32 0 P 001667 14 Gž 2 od 13. oktobra 2014. godine, 32 0 Rs 195170 14 Rsž2 od 31. oktobra 2014. godine i 32 0 Rs 012059 12 Rsž2 od 20.

novembra 2014. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mirku Marjanoviću, Mušanu Huremoviću, Marku Josiću, Mustafi Kurtoviću i Kerimu Mustafiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Mirku Marjanoviću, Mušanu Huremoviću, Marku Josiću, Mustafi Kurtoviću i Kerimu Mustafiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Marjanovića, Mušana Huremovića, Marka Josića, Mustafe Kurtovića i Kerima Mustafića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli br. 32 0 P 00385 14 Gž 2 od 28. oktobra 2014. godine, 32 0 P 007669 14 Gž 2 od 9. oktobra 2014. godine, 32 0 P 001667 14 Gž 2 od 13. oktobra 2014. godine, 32 0 Rs 195170 14 Rsž2 od 31. oktobra 2014. godine i 32 0 Rs 012059 12 Rsž2 od 20. novembra 2014. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja apelacija bila preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirko Marjanović, Mušan Huremović, Marko Josić, Mustafa Kurtović i Kerim Mustafić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Milka Tomić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 17. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 32 0 P 00385 14 Gž 2 od 28. oktobra 2014. godine, 32 0 P 007669 14 Gž 2 od 9. oktobra 2014. godine, 32 0 P 001667 14 Gž 2 od 13. oktobra 2014. godine, 32 0 Rs 195170 14 Rsž2 od 31. oktobra 2014. godine i 32 0 Rs 012059 12 Rsž2 od 20. novembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 20. decembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i tuženi dostavili su odgovore na apelaciju 4. januara 2017. godine, a Općinski sud 27. februara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Mirko Marjanović podnio je 22. aprila 2008. godine tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 003856 08 P od 30. novembra 2010. godine usvojen je njegov tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 003856 11 Gž od 26. februara 2014. godine prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 003856 14 P2 od 24. juna 2014. godine kojom je tužbeni zahtjev djelimično usvojio. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 002488 14 Rsž od 28. oktobra 2014. godine djelimično su uvažene žalbe parničnih stranaka i prvostepena presuda u jednom dijelu preinačena, a u preostalom dijelu potvrđena. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio Presudu broj 32 0 Rs 003856 15 Rev od 29. marta 2016. godine kojom se odbija revizija izjavljena protiv osporene drugostepene presude.

6. Mušan Huremović podnio je 27. oktobra 2008. godine tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 007669 08 P od 5. novembra 2010. godine usvojen je njegov tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 007669 13 Gž od 13. decembra 2013. godine prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 007669 14 P 2 od 9. juna 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 002488 14 Gž 2 od 9. oktobra 2014. godine. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je Vrhovni sud donio Presudu broj 32 0 P 007669 14 Rev od 20. oktobra 2016. godine kojom se odbija revizija izjavljena protiv osporene drugostepene presude.

7. Marko Josić podnio je 27. oktobra 2009. godine tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 001667 08 P od 19. januara 2011. godine usvojen je njegov tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 001667 11 Gž od 18. februara 2014. godine prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 001667 14 P2 od 30. maja 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 001667 14 Gž2 od 13. oktobra 2014. godine. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je Vrhovni sud donio Presudu broj 32 0 P 001667 15 Rev od 29. marta 2016. godine kojom se odbija revizija izjavljena protiv osporene drugostepene presude.

8. Mustafa Kurtović podnio je 4. marta 2009. godine tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 032 0 P 09 000563 od 22. februara 2010. godine usvojen je njegov tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 032 0 P 09 000563 10 Gž od 24. januara 2014. godine prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 032 0 Rs 195170 09 Rs od 16. juna 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 032 0 Rs 195170 14 Rsž od 30. oktobra 2014. godine. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet po reviziji tuženog 22. januara 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu, te da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.

9. Kerim Mustafić podnio je 5. juna 2009. godine tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Rs 012059 09 Rs od 26. decembra 2011. godine usvojen je njegov tužbeni zahtjev. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 012059 12 Rsž od 20. novembra 2014. godine žalba tuženog je usvojena i prvostepena presuda je u jednom dijelu preinačena, a u drugom potvrđena, a tuženi je obavezan na naknadu troškova žalbenog postupka. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet 5. marta 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi postupanja po reviziji tuženog, te da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vide u načinu na koji je Kantonalni sud u osporenim odlukama primijenio relevantne odredbe Zakona o radu, Općeg kolektivnog ugovora za Federaciju BiH iz 2000. i 2005. godine, te Granskog kolektivnog ugovora s posebnim osvrtom na odredbu člana 26. stav 1. tog ugovora. Također, apelanti „za duševne bolove pretrpljene zbog dugog trajanja predmetnih postupaka traže satisfakciju u iznosu od po 2.000,00 KM“ i predlažu Ustavnom sudu da im odredi troškove za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.600,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da smatra da su navodi apelanata neosnovani iz razloga sadržanih u osporenim odlukama. Stoga je Kantonalni sud predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

12. Općinski sud je hronološki opisao tok predmetnih postupaka, te istakao da ne nalazi da je u konkretnoj predmetnoj pravnoj stvari opravdan zahtjev apelanata, odnosno da predočene činjenice mogu opravdati njihovu tvrdnju da postoji kršenje prava na koja su se pozvali. Također je Općinski sud naveo da je u predmetnim postupcima kontinuirano postupao i u objektivno kratkim rokovima zakazivao ročišta i donosio presude. Stoga je Općinski sud istakao da je postupao u razumnim rokovima, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

13. Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da apelanti neosnovano ističu da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Tuženi je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na prava koja se (ne)odnose na donošenje odluke u razumnom roku

17. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. Prilikom ispitivanja tih navoda apelanata Ustavni sud je ocijenio odrede člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju protiv presuda Kantonalnog suda br. 32 0 P 00385 14 Gž 2 od 28. oktobra 2014. godine, 32 0 P 007669 14 Gž 2 od 9. oktobra 2014. godine, 32 0 P 001667 14 Gž 2 od 13. oktobra 2014. godine, 32 0 Rs 195170 14 Rsž 2 od 31. oktobra 2014. godine i 32 0 Rs 012059 12 Rsž 2 od 20. novembra 2014. godine. Međutim, protiv navedenih presuda Kantonalnog suda izjavljene su revizije Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je povodom izjavljenih revizija donio presude br. 32 0 Rs 003856 15 Rev od 29. marta 2016. godine, 32 0 P 007669 14 Rev od 20. oktobra 2016. godine i 32 0 P 001667 15 Rev od 29. marta 2016. godine. Protiv presuda Kantonalnog suda br. 32 0 Rs 195170 14 Rsž 2 od 31. oktobra 2014. godine i 32 0 Rs 012059 12 Rsž 2 od 20. novembra 2014. godine postupak po reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom koji, prema stanju spisa, još nije donio odluku.

21. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu, a da nisu, u skladu s članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak o izjavljenim revizijama okončan, niti su osporili te presude kao konačne odluke u navedenim predmetima. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o navodnim povredama prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. decembra 2010. godine, tačka 48, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4594/13 od 15. septembra 2016. godine, tačke 27. i 28. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/14 od 19. aprila 2017. godine, tačke 30. i 31. dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu. Dopustivost apelacije u odnosu na suđenje u razumnom roku

23. U pogledu navoda apelacije o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema konačne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, a imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

29. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje prava iz radnog odnosa, dakle, radi se o predmetu građanskopravne prirode (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2184/09 od 13. juna 2012. godine dostupna na www.ustavnisud.ba , tačka 24), pa stoga apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Suđenje u razumnom roku

30. U odnosu na navode apelanata o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud konstatira da su apelanti u predmetnim postupcima podnijeli tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa u aprilu, oktobru i decembru 2008. godine, te martu, junu i oktobru 2009. godine. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su izjavljene revizije protiv osporenih presuda Kantonalnog suda, te da je Vrhovni sud nakon podnošenja apelacije odlučivao o izjavljenim revizijama, izuzev u predmetima apelanata Mustafe Kurtovića i Kerima Mustafića u kojim je postupak pred Vrhovnim sudom u toku. Međutim, apelanti nisu osporavali dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, već izričito dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnih postupaka do donošenja osporenih presuda Kantonalnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da su predmetni postupci trajali nešto više od šest godina, odnosno više od pet godina u odnosu na apelante Mustafu Kurtovića i Kerima Mustafića. Pri tom, Ustavni sud navodi da se u konkretnom slučaju radilo o radnom sporu koji je po samom zakonu hitne prirode. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka bila pretjerano duga, za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

31. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupno na internetskoj stranici Ustavnog sud www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTV-u BiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.

32. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 4101/15. Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će takva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj odluci broj AP 4101/15 preduzeti efikasne mjere s ciljem sprječavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja, kako u slučaju navedenog apelanta tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

35. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pitanje naknade troškova podnošenja apelacije

36. U odnosu na zahtjev iz apelacije da Ustavni sud dosudi apelantima troškove nastale podnošenjem apelacije Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije. Dakle, troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti, pa Ustavni sud nije niti mogao udovoljiti tom njihovom zahtjevu. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada su predmetni parnični postupci trajali nešto više od šest godina, odnosno više od pet godina, i to postupci koji su po zakonu hitne prirode budući da se radi o radnom sporu. Osim toga, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskog postupka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti.

38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5468/14 (M. M., M. H., M. J., M. K. i K. M.) | Sudska praksa | Aktio