Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1725/17 (M. T., L. D. i M. P.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1725/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1725/17, rješavajući apelacije Milana Trkulje i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milan Trkulja protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 005567 16 Gvlž od 7. septembra 2016. godine;

Ljiljana Dalmacija protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 015722 16 Gvlž od 25. avgusta 2016. godine i Milorad Papić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 055151 16 Gvlž 2 od 10. februara 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1725/17

1. Milan Trkulja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Ranko Trivić, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 4. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 005567 16 Rev 2 od 2. februara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 005567 16 Gvlž od 7. septembra 2016. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 005567 16 Gvlž od 7. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 005567 15 Gvl od 14. aprila 2016. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 005567 12 P 2 od 28. oktobra 2013. godine.

AP-1842/17

3. Ljiljana Dalmacija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, podnijela je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 76 0 P 015722 16 Rev 2 od 18. januara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantičina revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 76 0 P 015722 16 Gvlž od 25. avgusta 2016. godine.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 015722 16 Gvlž od 25. avgusta 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba protiv Rješenja Okružnog suda broj 76 0 P 015722 16 Gvl od 25. marta 2016. godine kojim je odbijen apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 015722 13 P od 20. avgusta 2014. godine i Presudom Okružnog suda broj 76 0 P 015722 14 Gž od 26. juna 2015. godine. AP-1904/17

5. Milorad Papić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 055151 16 Gvlž 2 od 10. februara 2017. godine.

6. Okružni sud donio je Rješenje broj 71 0 P 055151 16 Gvlž 2 od 10. februara 2017. godine kojim je povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti ukinuo Rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 055151 16 Gvl 2 od 3. oktobra 2016. godine, u dijelu kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 055151 11 Gž od 15. marta 2012. godine, te apelantov prijedlog za ponavljanje postupka odbacio kao nedozvoljen. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1725/17. Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., zabrana diskriminacije), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali. U nekim od predmeta apelanti su zatražili isplatu naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za obnovu pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za naknadu nematerijalne štete.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1725/17 (M. T., L. D. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio