Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/17 (T. K., A. B. i M. Š.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1647/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1647/17, rješavajući apelacije Tunje Krištića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tunjo Krištić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Pr 042397 17 Pvlp od 7. marta 2017. godine;
Admir Beganović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 029937 17 Kvl 3 od 24. februara 2017.
godine i Mirsad Šiljak protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 17 Krž 7 od 29. marta 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1647/17
1. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je 26. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Pr 042397 17 Pvlp od 7. marta 2017. godine.
2. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Orašju broj 25 1 Pr 042397 16 Pv od 16. februara 2017. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okonačnog pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Pr 042397 16 Pr od 18. aprila 2016. godine. AP-1747/17
3. Admir Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 029937 17 Kvl 3 od 24. februara 2017. godine.
4. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 029937 17 Kv 3 od 11. januara 2017. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okonačnog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96-0-K-09-000164 od 22. oktobra 2009. godine.
AP-1822/17
5. Mirsad Šiljak (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno smješten u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, podnio je 11. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 17 Krž 7 od 29. marta 2017. godine.
6. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 16 Kvl 5 od 27. februara 2017. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007029 13 Krž od 5. novembra 2013. godine. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1647/17. Apelacioni navodi
8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u predmetu AP- 1747/17 apelant smatra da je došlo i do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, a u predmetu AP-1822/17 apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U predmetu AP-1822/17 apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se ovom apelantovom pravu odlučivalo Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007029 13 Krž od 5. novembra 2013. godine, dok se osporenom odlukom odlučivalo samo o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje postupka, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman