Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/17 (T. B., A. M.-P., E. B., A. B.,B. B., Z. T., N. A., M. M., M. S. i N. B., B. V., G. V., M. V., V. V., M. J., Fatima jašarević i drugi)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1061/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1061/17, rješavajući apelacije Time Begić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tima Begić i Amna Medinić-Peljto protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051139 17 Rev od 28. februara 2017. godine;
Eldin Begović, Ajdin Begović i Bahrija Begović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051058 17 Rev od 23. marta 2017. godine;
Zumreta Tončinić i Nevzeta Alagić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 075407 17 Rev od 23. marta 2017. godine;
Mirsad Mulaosmanović, Meliha Saletović i Nermina Bajramović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 082019 17 Rev od 6. aprila 2017. godine;
Bojana Vujanović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 199655 15 Gž od 17. februara 2017. godine;
Gospava Vučić, Miloš Vučić i Vitomir Vučić zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 131046 11 I od 14. decembra 2011. godine;
Mileva Jovetić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 193041 15 Gž od 13. januara 2017. godine;
Milenko Maksimović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186260 15 Gž od 10. marta 2017. godine;
Danica Bjelajac, Milan Bjelajac i Milka Stjepanović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195944 15 Gž od 17.
februara 2017. godine;
Fatima Jašarević protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 051599 16 Rev od 14. marta 2017.
godine;
Nenad Prodanović zbog neprovođenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-1370/08 od 23. novembra 2012. godine;
A. C. i V. C. protiv Rešenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195513 15 Gž od 5. aprila 2017. godine;
Slobodan Lukić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 72 0 I 034002 04 I i Stanko Jovanović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 K 065329 17 Kvlz od 15. februara 2017. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-1061/17
1. Tima Begić i Amna Medinić-Peljto (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijele su 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051139 17 Rev od 28. februara 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanatica protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051139 16 Gž 2 od 11. novembra 2016. godine.
2. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije 12. decembra 2016. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 10. maja 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-4691/16, u okviru koje je apelaciju AP-4716/16 podnesenu 12. decembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj broj 96 0 P 051139 16 Gž 2 od 11. novembra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1294/17
3. Eldin Begović, Ajdin Begović i Bahrija Begović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 5. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051058 17 Rev od 23. marta 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051058 17 Gž 2 od 19. januara 2017. godine.
4. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 2. februara 2017. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 10. maja 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-4691/16, u okviru koje je apelaciju AP-447/17 podnesenu 2. februara 2017. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051058 17 Gž 2 od 19. januara 2017. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1347/17
5. Zumreta Tončinić i Nevzeta Alagić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijele su 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 075407 17 Rev od 23. mart 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanatica protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 075407 16 Gž od 18. novembra 2016. godine.
6. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije 8. decembra 2016. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 10. maja 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-4691/16, u okviru koje je apelaciju AP-4693/16 podnesenu 8. decembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 075407 16 Gž od 18. novembra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1562/17
7. Mirsad Mulaosmanović, Meliha Saletović i Nermina Bajramović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko, podnijeli su 21. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 082019 17 Rev od 6. aprila 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 082019 16 Gž od 20. januara 2017. godine.
8. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 7. februara 2017. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 10. maja 2017. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-4691/16, u okviru koje je apelaciju AP-497/17 podnesenu 7. februara 2017. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 082019 16 Gž od 20. januara 2017. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1572/17
9. Bojana Vujanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 199655 15 Gž od 17. februara 2017. godine kojim je apelantičina žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 199655 14 I od 7. septembra 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
10. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 15. maja 2015. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 30. juna 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-2407/15 podnesenoj 15. maja 2015. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-536/15 od 30. juna 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantica u što kraćem roku naplatila svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1573/17
11. Gospava Vučić, Miloš Vučić i Vitomir Vučić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovoođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I) 131046 11 I od 14. decembra 2011. godine.
12. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 25. aprila 2012. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine, odlučujući o apelaciji AP-1509/12 podnesenoj 25. aprila 2012. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-1402/09 od 16. januara 2013. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1574/17
13. Mileva Jovetić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Sada, Republika Srbija, koju zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 193041 15 Gž od 13. januara 2017. godine kojim je apelantičina žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 193041 14 I od 13. aprila 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
14. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 23. septembra 2014. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-4271/14 podnesenoj 23. septembra 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantica u što kraćem roku naplatila svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1576/17
15. Milenko Maksimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186260 15 Gž od 10. marta 2017. godine kojim je apelantova žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186260 14 I od 5. maja 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
16. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 13. januara 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine, odlučujući o apelaciji AP-219/16 podnesenoj 13. januara 2016. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-219/16 od 20. aprila 2016. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1577/17
17. Danica Bjelajac, Milan Bjelajac i Milka Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195944 15 Gž od 17. februara 2017. godine kojim je žalba apelanta odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 19594414 I od 8. decembra 2014. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
18. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 16. septembra 2014. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-4208/14 podnesenoj 16. septembra 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1829/17
19. Fatima Jašarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, podnijela je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 051599 16 Rev od 14. marta 2017. godine kojim je odbačena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 051599 15 Gž od 24. marta 2016. godine.
20. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije je 30. maja 2016.godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-2342/16, kojom je apelaciju podnesenu 30. maja 2016. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 051599 15 Gž od 24. marta 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1849/17
21. Nenad Prodanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP- 1370/08 od 23. novembra 2012. godine.
22. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 30. oktobra 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je na sjednici 23. novembra 2012. godine, odlučujući o apelaciji AP-3378/09 podnesenoj 30. oktobra 2009. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1370/08 od 23. novembra 2012. godine kojom je usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dostavio odluku Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dužna da osigura prava apelanta u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine, objavljene u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 37/12, u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva apelanta. Ustavni sud smatra da iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1865/17
23. A. C. i V. C. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 12. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195513 15 Gž od 5. aprila 2017. godine kojim je žalba apelanta odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195513 14 I od 2. septembra 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
24. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 4. avgusta 2014. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-3609/14 podnesenoj 4. avgusta 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-1885/17
25. Slobodan Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laminaca, podnio je 15. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 72 0 I 034002 04 I.
26. Apelant je prije podnošenja ove apelacije je 11. novembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 20. aprila 2016. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4844/14, kojom je odbio kao neosnovanu apelaciju podnesenu 11. novembra 2014. godine zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-1891/17
27. Stanko Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Đorđe Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 12. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 K 065329 17 Kvlz od 15. februar 2017. godine, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 065329 16 Kž od 20. septembra 2016. godine.
28. Apelant je prije podnošenja ove apelacije je 26. decembra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 15. februara 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4997/16, kojom je apelaciju podnesenu 26. decembra 2016. godine protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 065329 16 Kž od 20. septembra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
29. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1061/17. Apelacioni navodi
30. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na život, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije).
31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
32. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da u predmetu AP-1849/17 apelant ukazuju na neprovođenje ranije donesene odluke Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da pitanje izvršenja odluka Ustavni sud posebno prati i donosi ogovarajuća rješenja, tako da to pitanje ne može biti predmet posebne apelacije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
33. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman