Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/17 (D. V.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1006/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1006/17, rješavajući apelacije Drage Vukovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Drago Vuković protiv:
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075610 17 Gž od 8. februara 2017. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075766 17 Gž od 16. februara 2017. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075594 17 Gž od 9. februara 2017. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075752 17 Gž od 8. februara 2017. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 076508 16 Gž od 9. januara 2017. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075768 16 Gž od 23. decembra 2016. godine;
-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 080318 16 Gž od 9. januara 2017. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1006/17
1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 I 075610 17 Gž od 8. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika (Unsko-sanski kanton, u daljnjem tekstu: izvršenik) i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1007/17
2. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075766 17 Gž od 16. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je izvršenikova žalba i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. AP-1008/17
3. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075594 17 Gž od 9. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je izvršenikova žalba i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1010/17
4. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075752 17 Gž od 8. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je izvršenikova žalba i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1011/17
5. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 076508 16 Gž od 9. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja, kojim je apelantov prijedlog za izvršenje, u dijelu u kojem predlaže izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, odbijen.
AP-1012/17
6. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075768 16 Gž od 23. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja, kojim je apelantov prijedlog za izvršenje, u dijelu u kojem predlaže izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, odbijen. AP-1013/17
7. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 080318 16 Gž od 9. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja, kojim je apelantov prijedlog za izvršenje, u dijelu u kojem predlaže izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, odbijen.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1006/17.
9. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanta.
Činjenice u predmetima broj AP-1006/17, AP-1007/17, AP-1008/17 i AP-1010/17
10. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da je odredbama čl. 117-a st. 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da predmet izvršenja ne mogu biti stalna sredstva za rad Kantona, te da Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji F BiH u čl. 33. propisuju da Računovodstveni standardni financijskog izvještavanja obuhvataju Međunarodne računovodstvene standarde-MRS. Dakle, Kantonalni sud je istakao da domaći propis obavezuje na primjenu tih Međunarodnih standarda. Kantonalni sud je ukazao da Međunarodni računovodstveni standard br. 16. nosi naziv „Nekretnine, postrojenja i oprema“ a u tački 6. propisuje da su nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe. Kantonalni sud je zaključio da Međunarodni računovodstveni standard br. 16, čija je primjena obavezna, propisuje da je i oprema stalno sredstvo koje subjektima koristi za pružanje usluga ili za administrativne svrhe. Kantonalni sud je ukazao da Pravilnik o računovodstvenom proračunu Federacije BiH u čl. 2. propisuje da se odredbe toga Pravilnika odnose i na proračune kantona, da čl. 11. toga Pravilnika propisuje da su „stalna sredstva sve stvari" i prava i da je sastavni dio toga Pravilnika i Analitički kontni plan za proračun i proračunske korisnike koji u koloni „Klasa 0" propisuje „Stalna sredstva“ među kojima se konkretno navode stvari i to: uredska oprema, namještaj, kompjuterska oprema, oprema za prijenos podataka, uredski strojevi, klima uređaji, itd. Kantonalni sud je konstatovao da kako čl. 117.a stav
1. Zakona o izvršnom postupku izričito propisuje da stalna sredstva za rad Kantona ne mogu biti predmet izvršenja, a po navedenom Pravilniku stalna sredstva su sve stvari pa one pokretne stvari izvršenika koje su stalna sredstva ne mogu biti predmet izvršenja. Kantonalni sud je naglasio da u apelantovom prijedlogu za izvršenje nisu navedene konkretne pokretne stvari kao predmet izvršenja jer to apelant nije ni obavezan, pa da je nužno da se popisuju sve pokretne stvari izvršenika da bi sud procijenio da li je moguće izvršenje na njima, a što je gotovo neizvodivo s obzirom na obim pokretnih stvari u posjedu izvršenika. Kantonalni sud je ukazao da odredba čl. 8. st.2. Zakona o izvršnom postupku propisuje da ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta izvršenja ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. Kantonalni sud je zaključio da je u konkretnim slučajevima, izvršni sud primjenom navedene zakonske odredbe, izvršenje trebao dopustiti samo na novčanim sredstvima na računu izvršenika kao pravnog lica jer se takvo izvršenje može provesti najefikasnije radi namirenja apelanta u cijelosti, za razliku kada se izvršenje odredi na pokretnim stvarima sve i da nisu izuzete od izvršenja. S obzirom na navedeno Kantonalni sud je ocijenio da prvostepeni sud u konkretnim slučajevima nije imao uporišta odrediti izvršenja i na pokretnim stvarima, naročito, što bi u slučaju da se izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršenika nije moglo provesti, apelant bi imao mogućnost kasnije u toku postupka, promjenom predmeta i sredstva izvršenja, predložiti izvršenje i na pokretnim stvarima koje nisu stalno sredstvo izvršenika.
Činjenice u predmetima broj AP-1011/17, AP-1012/17 i AP-1013/17
11. U obrazloženjima osporenih odluka kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je u predmetnim pravnim stvarima, izvršenje predloženo i određeno, pored ostalog, i na pokretnim stvarima izvršenika, te da su usvojeni izvršenikovi prigovori izjavljeni na rješenja o izvršenju i ista su u tom dijelu obustavljena, a na osnovu odredbe člana 117.a stav 1. i 2. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku. Kantonalni sud je istakao da Međunarodni računovodstveni standard pod brojem 16. podrazumijeva stalna sredstva subjekata, dok je tačkom 6., koja normira značenje izraza u tom standardu propisano da su – a) nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe; b) materijalne stavke koje se očekuju koristiti duže od jednog obračunskog perioda. Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da Međunarodni računovodstveni standard 16. propisuje da su postrojenja i oprema, koje subjektima koriste za pružanje usluga ili za administrativne svrhe u periodu dužem od jedne godine, stalna sredstva tog subjekta. Osim toga, Kantonalni sud je konstatovao da se prema Pravilniku o knjigovodstvu proračuna u F BiH, kao stalna sredstva evidentiraju stvari, prava i razgraničenja koja pojedinačno ostaju u cijelosti ili djelimično u istom obliku najmanje godinu dana. Kantonalni sud je ocijenio da imajući u vidu da je odredbom člana 117.a stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da stalna sredstva za rad kantona ne mogu biti predmet izvršenja, da ni pokretne stvari koje spadaju u postrojenja i opremu ne mogu biti predmet izvršenja.
Apelacioni navodi
12. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio Kantonalni sud pogrešno i proizvoljno primijenio Zakon o izvršnom postupku.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je već ranije u odlukama AP 4836/16 i AP 4851/16 razmatrao slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 4836/16 i AP 4851/16 od 11. januara 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman