Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1905/17 (R. K.)
Odluka donesena 01. 06. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1905/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
01. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-1905/17, rješavajući zahtjev Radomira Kovačevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Radomira Kovačevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Radomir Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza advokati iz Sarajeva, podnio je, 17. maja 2017. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 361583 13 I od 20. aprila 2017. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedenog zaključka o prodaji te naložio Općinskom sudu da ne donosi rješenje o dosudi, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda broj 65 0 P 292579 12 P od 25. oktobra 2013. godine raskinut je ugovor o punomoćstvu zaključen u Sarajevu 29. augusta 2008. godine između apelanta kao vlastodavca i Hajrudina Dizdarevića (u daljnjem tekstu: izvršenik) kao punomoćnika čiji je predmet bilo preduzimanje pravnih radnji u cilju legalizacije bespravno izgrađenog objekta na parceli broj 1366/48 u naravi Oranica u ulici Branislava Nušića 38 (sada broj 36) površine 581m2, upisanoj u zk.ul 971 KO SP Gornji Butmir. Presudom je obavezan izvršenik da apelantu preda u posjed otpravak navedene punomoći ovjerene od strane notara preciziranog u presudi kao i da apelantu isplati iznos od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate te da mu naknadi i troškove postupka precizirane u presudi dok je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, odbijen kao neosnovan.
3. Istovremeno, pravosnažnom presudom Općinskog suda broj 65 0 K 141868 10 K od 16. jula 2012. godine također je, između ostalog, izvršenik obavezan da Amiru Prašoviću naknadi iznos od 15.000,00 KM iz razloga preciziranih u presudi.
4. Kako izvršenik nije dobrovoljno postupio po presudi od 25. oktobra 2013. godine Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 458478 14 I od 18. septembra 2014. godine kojom je određeno izvršenje na nekretninama izvršenika označenim kao k.č. broj 1369/170 gradilište ukupne površine 481 m2, upisane u zk.ul.broj 9348 K.O SP Gornji Butmir na kojoj se nalazi porodična kuća izvršenika kao njegovo vanknjižno vlasništvo. Na navedenim nekretninama je određeno izvršenje i rješenjem broj 65 0 I 361583 13 I od 1. jula 2013. godine u kojem je tražilac izvršenja Amir Prašović.
5. Općinski sud je donio Zaključak o pristupanju broj 65 0 I 361583 13 I od 25. decembra 2014. godine u kojem je konstatirano da je apelant kao tražitelj izvršenja iz predmeta broj 65 0 I 458478 14 I pristupio predmetu broj 65 0 I 361583 13 I u kojem je tražitelj izvršenja Amir Prašović. Nakon toga izvršeno je vještačenje po vještaku arhitektonske struke na okolnosti utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine i stambenog objekta koji su vlasništvo izvršenika i na kojima treba provesti izvršenje. Prema tom nalazu i mišljenju nekretnine su procijenjene na ukupnu vrijednost od 414.734,00 KM, odnosno dvorište i zemljište površine 481 m2 koji su predmet izvršnog postupka na vrijednost od 43.192,00 KM dok se ostali iznos odnosi na vrijednost stambeno poslovnog objekta.
6. Općinski sud je donio zaključak o prodaji broj 65 0 I 361583 13 I od 25. maja 2015. godine koijm je određeno prvo ročište za prodaju predmetne nepokretnosti u površini od 481 m2 putem javnog i usmenog nadmetanja ali je navedeno ročište odloženo na zahtjev i prijedlog punomoćnika apalanta kako bi se mogao detaljnije upoznati sa naprijed pomenutim nalazom i mišljenjem vještaka arhitektonske struke. Nakon toga Općinski sud je pod istim brojem donio zaključak od 7. oktobra 2015. godine o novom prvom ročištu na kojem je punomoćnik tražitelja izvršenja predložio da se izvršenje u ovom predmetu odloži za period od dva mjeseca. Navedeni prijedlog je prihvaćen i rješenjem od 18. januara 2016. godine provođenje odloženo do 20. aprila 2016. godine, nakon čega je apelant podneskom Općinskom sudu od 4. aprila 2016. godine zatražio nastavak predmetnog izvršnog postupka.
7. Općinski sud je donio zaključak o prodaji od 27. maja 2016. godine kojim je određeno novo prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina ali navedeno ročište nije održano jer izvršenik nije uredno obaviješten o održavanju tog ročišta zbog čega je izvršenje odgođeno do 31. decembra 2016. godine. Apelant je 4. januara 2017. godine zatražio nastavak izvršnog postupka te je Općinski sud donio rješenje od 2. februara 2017. godine kojim je odredio održavanje drugog ročišta za prodaju na kojem je predmetna nekretnina prodata najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 14.500,00 KM.
8. Apelant smatra da su mu osprenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatra da je redovni sud postupio mimo odredbi Zakona o izvršnom postupku i Zakona o stvarnim pravima jer nije mogao zakazati i održati drugo ročište za prodaju nekretnine jer nikada nije održano prvo ročište te da nekretnina nije mogla niti smjela biti prodata za tako mali iznos od 14.500,00 KM jer je njena ukupna vrijednost procijenjena na preko 400.000,00 KM. Apelant navodi da je redovni sud potpuno zanemario činjenicu da se na navedenom zemljištu nalazi i stambeno poslovni objekat i da i on samim time, shodno Zakonu o stvarnim pravima, dijeli sudbinu zemljišta na kojem se nalazi i nije mogao biti prodat u bescijenje i time izvršeniku omogućeno da zadrži u vlasništvu predmetni objekat a apelant i tražitelj izvršenja su onemogućeni u cjelovitom namirenju. Zbog navedenog apelant smatra da su se stekli uvjeti da se usvoji apelacija a i privremena mjera kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje spornog izvršenja i donošenja rješenja o dosudi kupcu do donošenja odluke o apelaciji.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
12. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
13. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži da se obustavi izvršenje presude Općinskog suda, zasnivajući taj zahtjev na navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se odnose na meritum apelacije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što predstavlja neodvojiv segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koji je apelant ponudio u korist donošenja privremene mjere a koji se, kako je naprijed već rečeno, odnose isključivo na navode vezane za meritum odnosno suštinu apelacije, ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere odnosno da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman