Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2007/15 (M. J.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2007/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-2007/15, rješavajući apelaciju Milorada Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Jovanovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 041839 12 K od 24. decembra 2013.

godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Cvijetin Adamović, advokat iz Bijeljine, podnio je 22. aprila 2015. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 K 041839 12 K od 24. decembra 2013. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 K 041839 12 K od 24. decembra 2013. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela-obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti-iz člana 283. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je, primjenom odredbi čl. 46. i 47. Krivičnog zakona Republike Srpske, izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca koja se neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo i novčana kazna u iznosu od 5.000 KM, koju je dužan platiti u roku od tri mjeseca po pravosnažnosti presude. Istom presudom apelant je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka i da plati paušalni iznos od 200,00 KM, dok je oštećeni PD „Semberija“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: oštečeni) sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branioca apelanta i oštećenog i potvrđena je Presuda Osnovnog suda broj 80 0 K 041839 12 K od 24. decembra 2013. godine.

4. Prema informaciji Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini od 20. aprila 2017. godine, branilac apelanta je protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), povodom kojeg je Vrhovni sud donio Presudu broj 80 0 K 04183915 Kv3 od 9. jula 2015. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti. Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda broj 80 0 K 041839 12 K od 24. decembra 2013. godine. Međutim apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 K 041839 14 Kž 3 od 12. decembra 2014. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je povodom zahtjev za zaštitu zakonitosti donio presudu 9. jula 2015. godine kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o navodnim povredama prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. decembra 2010. godine, tačka 48., i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4594/13 od 15. septembra 2016. godine, tač. 27. i 28., dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2007/15 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio