Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-723/17 (A. M., A. M., A. D., M. D., V. B. i D. C.-P.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-723/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-723/17, rješavajući apelacije Almire Memić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Almira Memić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 270565 13 Rsž od 7. decembra 2016. godine, Alma Mamela protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242525 13 Rsž od 21. decembra 2016. godine, Asim Durmo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253805 13 Rsž od 14. decembra 2016. godine, Merima Dervišević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 242510 13 Rsž od 14. decembra 2016. godine, Vahid Bečić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198540 11 Rsž od 9. decembra 2016. godine i Dijana Cikanović-Plakalović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 205296 12 Rsž od 14. decembra 2016.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-723/17

1. Almira Memić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 270565 13 Rsž od 7. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-724/17

2. Alma Mamela (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242525 13 Rsž od 21. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-725/17

3. Asim Durmo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253805 13 Rsž od 14. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa, u dijelu u kojem je tražio da se obaveže tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-736/17

4. Merima Dervišević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 242510 13 Rsž od 14. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev, dok je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa, u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. Također osporenom odlukom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev da joj tužena isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad za određeni vremenski period. AP-737/17

5. Vahid Bečić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198540 11 Rsž od 9. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da mu isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-738/17

6. Dijana Cikanović - Plakalović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 205296 12 Rsž od 14. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-723/17.

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

9. U obrazloženjima osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Kantonalni sud je ukazao da Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada, a čije zaključivanje i primjena je sporna između parničnih stranaka, je zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Kantonalni sud je istakao da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. Kantonalni sud je naglasio da je odredbama člana 115. Zakona o radu propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje mu naknadno pristupe. Kantonalni sud je konstatovao da samo po zaključivanju ili pristupanju ovom ugovoru, ugovor se primjenjuje pa da se iz toga izvodi zaključak da je žalbeni navod apelanata kojima se obrazlaže obavezna primjena odredbe člana 1. Kolektivnog ugovora neprihvatljiva i suprotna naprijed navedenim zakonskim odredbama. Kantonalni sud je ukazao da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila, pa bez tih dokaza nema značaj činjenica da je Kolektivni ugovor samim objavljivanjem u službenim novinama F BiH obavezujući za Kanton Sarajevo, a time i za tužene. Kantonalni sud je naglasio da se Kolektivni ugovor, njegove izmjene i dopune objavljuju u službenom glasilu kantona sve u smislu člana 118. stav 1. Zakona o radu i on mora biti dostavljen nadležnom ministarstvu kantona na upoznavanje i registraciju. Kantonalni sud je istakao da je odredbama člana 119. istog zakona propisano da se kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje u „Službenim novinama Federacije BiH“, a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona. Dakle, Kantonalni sud je konstatovao da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje i neobjavljivanje Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tuženu na njegovu primjenu. Kantonalni sud je istakao da su nesporni navodi kojim se ukazuje na odredbe člana 111. Zakona o radu, a kojim je propisano da se kolektivni ugovor zaključuje za teritorij Federacije, područje jednog ili više kantona i određene djelatnosti. Međutim, Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju Federacija BiH može zaključiti kolektivni ugovor u skladu sa citiranom zakonskom odredbom samo za prava i obaveze zaposlenih u institucijama, tj. organima državne službe, službama i tijelima Federacije BiH odnosno korisnike budžeta Federacije. Kantonalni sud je naglasio da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona javnih ustanova i drugih institucija sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Kantonalni sud je zaključio, u svim predmetnim slučajevima, da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora za oblast osnovnog obrazovanja u F BiH.

Apelacioni navodi

10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3490/15 od 15. septembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-723/17 (A. M., A. M., A. D., M. D., V. B… | Sudska praksa | Aktio