Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1309/17 (A. Š. i A. Š.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Raskid ugovora
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1309/17

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1309/17, rješavajući apelaciju Amira Šabića i Alme Šabić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Amira Šabića i Alme Šabić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13.

februara 2017. godine, protiv koje je izjavljena revizija, pri čemu predmet još uvijek nije dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine radi odlučivanja o reviziji.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da nakon prijema predmeta po izjavljenoj reviziji protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine po hitnom postupku donese odluku o reviziji, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Amiru Šabiću i Almi Šabić u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima Amiru Šabiću i Almi Šabić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Šabića i Alme Šabić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 043938 07 P 2 od 3. juna 2016. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amir Šabić i Alma Šabić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vogošće, koje zastupa Kemo Kapur, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 043938 07 P 2 od 3. juna 2016. godine, zbog dužine trajanja postupka.

2. Apelanti su 18. aprila 2017. godine zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine ukinula do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njihovoj apelaciji i privremenoj mjeri.

3. Apelanti su 24. aprila i 9. maja 2017. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 11. maja 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Kantonalni sud je 19. maja 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 25. maja 2017. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Mirjana Dragović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) podnijela je 18. aprila 2006. godine Općinskom sudu tužbu protiv apelanata radi raskida ugovora o kupoprodaji stana u Vogošći (u daljnjem tekstu: sporni stan), vrijednost spora 8.580,00 KM. Apelanti su 12. septembra 2009. godine podnijeli protivtužbu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 27. augusta 2010. godine donio presudu kojom je odbijen tužiteljicin tužbeni zahtjev i usvojen protivtužbeni zahtjev apelanata.

9. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Kantonalni sud presudom od 21. septembra 2015. godine ukinuo presudu Općinskog suda i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

10. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 043938 07 P 2 od 3. juna 2016. godine kojom je raskinut ugovor o kupoprodaji spornog stana zbog toga što apelanti nisu ispunili svoje obaveze, te je apelantima naloženo da sporni stan predaju tužiteljici u posjed i slobodno raspolaganje. Istom presudom je, između ostalog, tužiteljici naloženo da apelantima vrati primljeni iznos na ime kupoprodajne cijene iz raskinutog ugovora u visini pobliže navedenoj u izreci osporene odluke, a apelanti su obavezani tužiteljici naknaditi troškove postupka. Općinski sud je istoga dana donio i rješenje kojim je odbio raspravljati o protivtužbenom zahtjevu apelanata pobliže navedenom u izreci rješenja.

11. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine žalbu apelanata odbio, a tužiteljicinu žalbu djelimično uvažio na način da je ukinuo presudu prvostepenog suda kojom je tužiteljica obavezana apelantima vratiti iznos na ime kupoprodajne cijene iz raskinutog ugovora. U preostalom dijelu tužiteljicina žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

12. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je 6. aprila 2017. godine zaprimljena revizija apelanata, koja, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nije bila dostavljena Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na nadležno postupanje. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelanti ukazuju na to da su im osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u apelaciji naveli tok postupka, istakavši da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, kao i da su Općinski i Kantonalni sud nezakonitim odlukama povrijedili njihova prava na imovinu i dom. Apelanti su u dopunama apelacije, u suštini, ponovili navode koje su već naveli u apelaciji.

b)Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja prava apelanata jer je drugostepena odluka donesena na zakonit način, dajući jasno obrazloženje presude.

15. Općinski sud je naveo da su svi navodi iz apelacije neosnovani, te da je u presudi obrazložio sve činjenice koje apelanti navode.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom povodom revizije koju su apelanti izjavili protiv navedene presude Kantonalnog suda. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

25. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

31. U odnosu na navode apelanata o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud konstatira da je tužiteljica podnijela tužbu protiv apelanata 18. aprila 2006. godine, te da je postupak, nakon što su apelanti izjavili reviziju protiv drugostepene presude, u toku pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak traje oko 11 godina i još uvijek nije okončan.

32. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka bila pretjerano duga, za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupno na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.

34. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1062/15. Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

35. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da, nakon prijema predmeta po izjavljenoj reviziji protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 043938 16 Gž 3 od 13. februara 2017. godine, po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 1062/15 preduzeti efikasne mjere s ciljem sprječavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja, kako u slučaju navedenog apelanta, tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

38. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo s obzirom na sjedište sudova pred kojim je vođen postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak nije okončan ni nakon 11 godina, a ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud smatra da je ovako prekomjerno trajanje sudskog postupka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti.

40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1309/17 (A. Š. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio