Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-850/17 (H. C., Š. S., S. S., S. D., M. Ž. i H. I.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Otkaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-850/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-850/17, rješavajući apelacije Halide Cicvara i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijele:
Halida Cicvara protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053624 16 Rsž od 19. decembra 2016. godine, Šefika Srhinjaković protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053621 16 Rsž od 9. decembra 2016. godine, Sabiha Smajlović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 055938 16 Rsž od 9. januara 2017. godine, Sadeta Džafić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053625 16 Rsž od 9. decembra 2016. godine, Mirsada Žilić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 054227 16 Rsž od 20. marta 2017. godine, Hasnija Ibrahimović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053626 16 Rsž od 20. marta 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-850/17
1. Halida Cicvara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Rs 053624 16 Rsž od 19. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelantici koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 25. februara 2015. godine pa nadalje. AP-1313/17
2. Šefika Srhinjaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 053621 16 Rsž od 9. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelantici koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 28. februara 2015. godine pa nadalje. AP-1314/17
3. Sabiha Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 055938 16 Rsž od 9. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelantici koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 23. juna 2015. godine pa nadalje. AP-1320/17
4. Sadeta Džafić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 053625 16 Rsž od 9. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelantici koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 1. januara 2015. godine pa nadalje. AP-1696/17
5. Mirsada Žilić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 054227 16 Rsž od 20. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu apelntici koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 12. decembra 2014. godine pa nadalje.
AP-1703/17
6. Hasnija Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 053626 16 Rsž od 20. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se poništi kao protivzakonita odluka o otkazu ugovora o radu koju je donio tuženi („Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko) i da se tuženom naloži da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima šivača počev od 4. marta 2015. godine pa nadalje.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-850/17.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelantica.
9. U obrazloženjima osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da su apelantice bile zaposlenice tuženog, te da je tuženi donio odluku o otkazu ugovora o radu apelanticama zbog ekonomskih i organizacijskih razloga. Kantonalni sud je istakao da je tuženi sačinio Elaborat o smanjenju broja zaposlenih, da je naveo razloge koji su doveli do potrebe reorganizacije i smanjenja broja zaposlenih, naveo radna mjesta na kojim je došlo do smanjenja broja zaposlenih, među njima i radna mjesta apelantica “šivač”, kao i broj radnika kojima se otkazuju ugovori o radu. Kantonalni sud je istakao da je tuženi navedeni elaborat dostavio Vijeću zaposlenika, koje nije imalo primjedbi na isti, te je dalo saglasnosti za otkaze ugovora o radu za svakog radnika pojedinačno, navedenih na dostavljenim spiskovima, a među njima i saglasnost za otkaz ugovora apelanticama. Kantonalni sud je ukazao da je članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu izmijenjen član 87. Zakona o radu, te da je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga, a da je stavom 2. pomenutog člana Zakona propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu iz ekonomskih razloga ako se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima. Kantonalni sud je dalje naveo da je izmijenjenim članom 98. Zakona o radu propisano da poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovor o radu, ali najmanje petorici zaposlenika, dužan da se konsultirati sa Vijećem zaposlenika, odnosno sa Sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika. Također, Kantonalni sud je istakao da je članom 26. stav 1. tačka 3. Zakona o vijeću zaposlenika propisano da poslodavac može samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika donijeti odluku o otkazu uposleniku starijem od 55 godina i ženi starijoj od 50 godina. Kantonalni sud je ocijenio da sporni Elaborat o smanjenju broja zaposlenih zbog ekonomskih, tehničkih i organizacijskih razloga, sadrži sve elemente propisane čl. 99. stav 2. Zakona o radu, odnosno razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu (broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz, mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi, mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca i mjere za koje poslodavac smatra da se mogu preduzeti u cilju prekvalifikacije zaposlenika radi zapošljavanja kod drugog poslodavca). Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani prigovori apelantica koji se odnose na primjenu člana 26. Zakona o vijeću zaposlenika, odnosno prethodne konsultacije sa Vijećem zaposlenika, a kod činjenice da postoji suglasnost Vijeća zaposlenika za otkaz ugovora o radu apelanticama. Pored toga, Kantonalni sud je, u pojedinim odlukama, naglasio da je prema navedenom elaboratu i molbama upućenim drugim poslodavcima, tuženi pokušao višak zaposlenika zaposliti kod drugog poslodavca, pa da je na apelanticama bio teret dokazivanja da je kod tuženog postojalo drugo radno mjesto na koje je mogao rasporediti apelantice ili da je postojala mogućnost njihove prekvalifikacije za rad na nekom drugom radnom mjestu, a što apelantice nisu dokazale. Kantonalni sud je, u pojedinim odlukama, istakao da su neosnovani prigovori apelantica da su u vrijeme otkaza imale preko 50 godine, jer iz dokaza proizlazi da su imale manje od 50 godina, a što i nije od uticaja na rješenje konkretne pravne stvari imajući u vidu da su kod poslodavca nastupile organizacijske i ekonomske poteškoće, tako da se i zaposleniku preko 50 godina može otkazati ugovor o radu. Kantonalni sud je zaključio da predmetni otkazi ugovora o radu apelanticama nisu dati nezakonito, te da je prvostepeni sud u konkretnim slučajevima pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
Apelacioni navodi
10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelantice pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice navode da su im povrijeđena navedena prava jer su u konkretnim slučajevima redovni sudovi proizvoljno primijenili ili nisu primijenili relevantne odredbe Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika. Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelantice pozvale u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
15. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža da se navodi apelantica o povredi prava na pravično suđenje, kao i povredi drugih navedenih prava, odnose isključivo na primjenu materijalnog prava, te da apelantice ne navode kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, niti nekog drugog prava na koje su se pozvale, osim što su nezadovoljne osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Ovo osobito imajući u vidu da apelantice u predmetnim apelacijama ponavljaju navode koje su isticale u žalbama protiv prvostepenih presuda, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja osporenih odluka, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnim slučajevima. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman