Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-726/17 (S. K., M. B., I. B., Š. M., M. C., B. O., E. H., E. K., A. K., E. T., M. F. i S. D., A. Š., N. K., E. P., S. V. i E. I.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-726/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-726/17, rješavajući apelacije Salke Kurtovića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Salko Kurtović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 350447 15 Rsž od 28. novembra 2016. godine;

Mirsad Banda protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165733 12 Rsž od 17. januara 2017. godine;

Ibro Beha protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165662 13 Rsž od 5. januara 2017. godine;

Šefik Muslić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210846 13 Rsž od 6. decembra 2016. godine;

Medina Cibra, Belma Osmančević, Emina Huseinbegović, Esad Kukavica, Adis Kunić, Edib Tajić, Mirsad Fako i Senada Demirović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 212171 13 Rsž od 18. januara 2017. godine;

Alija Šabanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 312211 15 Rsž od 10. januara 2017. godine;

Nusret Klačar protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 170946 13 Rsž od 5. januara 2017. godine;

Esad Pandžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 161962 13 Rsž od 20. januara 2017. godine;

Senad Vatrenjak protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354159 15 Rsž od 12. januara 2017. godine i Enis Isanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 137607 13 Rsž od 30. januara 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-726/17

1. Salko Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 350447 15 Rsž od 28. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) podnesene protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 350447 13 Rs od 9. februara 2015. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, te razlike za naknade za noćni rad, rad u dane državnih praznika, za ishranu u toku rada za određeni vremenski period, za korištenje godišnjeg odmora za 2010. godinu, naknadu za korištenje godišnjeg odmora za 2011. i 2012. godinu. Osim toga, tuženi je obavezan da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva, preko dosuđenih iznosa, odbijen.

AP-1315/17

2. Mirsad Banda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 165733 12 Rsž od 17. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 165733 10 Rs od 17. februara 2012. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaća sa naknadama za minuli rad, te razlike za naknade za rad u dane državnih praznika, za ishranu u toku rada, za korištenje godišnjeg odmora za 2007, 2008. i 2009. godinu, kao i da obračuna i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva odbijen.

AP-1316/17

3. Ibro Beha (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 165662 13 Rsž od 5. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 165662 10 Rs od 12. aprila 2013. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, te razlike za naknade za rad u dane državnih praznika, ishranu u toku rada, godišnji odmor za 2007. godinu, naknadu za godišnji odmor za 2009. godinu, te da kod nadležnog fonda izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva, preko dosuđenih iznosa, odbijen.

AP-1317/17

4. Šefik Muslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210846 13 Rsž od 6. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 210846 11 Rs od 22. marta 2013. godine, u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknada za korištenje godišnjeg odmora i dijelu koji se odnosi na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje (dosuđeni manji novčani iznosi u odnosu na prvostepenu presudu), dok je u preostalom dijelu preko dosuđenih iznosa do ukupno traženog iznosa (razlike plaća sa naknadom za minuli staž, noćni rad, rad u dane državnih praznika i otežane uslove rada, naknade za korištenje godišnjeg odmora, doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje) tužbeni zahtjev odbijen.

AP-1323/17

5. Medina Cibra, Belma Osmančević, Emina Huseinbegović, Esad Kukavica, Adis Kunić, Edib Tajić, Mirsad Fako i Senada Demirović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 212171 13 Rsž od 18. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 212171 11 Rs od 23. aprila 2013. godine kojom je tuženi obavezan apelantima na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008. godinu i na ime neisplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2009. i 2010. godinu isplatiti određene novčane iznose, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva apelanata koji se odnosi na potraživanje razlike plaća za određeni vremenski period sa pripadajućim doprinosima za penzijsko i invalidsko osiguranje odbijen u cjelosti.

AP-1324/17

6. Alija Šabanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 312211 15 Rsž od 10. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 312211 12 Rs od 23. decembra 2014. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknadu za godišnji odmor za 2009, 2010. i 2011. godinu, te da uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenih iznosa apelantov tužbeni zahtjev odbijen.

AP-1325/17

7. Nusret Klačar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 170946 13 Rsž od 5. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 170946 10 Rs od 16. novembra 2012. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli staž, te razlike plaće sa naknadom za rad u dane državnih praznika, za noćni rad, za ishranu u toku rada, za godišnji odmor za 2009. godinu, te da uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je apelantov tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (isplata plaće sa naknadom za minuli staž, rad u dane državnih praznika, noćni rad, rad u dane vikenda i vjerskih praznika, razlika plaće po osnovu težih uslova rada, naknada za korištenje godišnjeg odmora za 2007, 2008. i 2009. godinu), preko dosuđenog iznosa, odbijen.

AP-1326/17

8. Esad Pandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 161962 13 Rsž od 20. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 161962 10 Rs od 21. decembra 2012. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor za 2009. godinu, te da obračuna i uplati za apelanta razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je u preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

AP-1327/17

9. Senad Vatrenjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 354159 15 Rsž od 12. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojena žalba tuženog (u dijelu koji se odnosi na troškove postupka), dok su u preostalom dijelu žalbe apelanta i tuženog odbijene i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 354159 13 Rs od 9. oktobra 2014. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, razlike plaće za noćni rad, rad u dane državnih praznika, razliku naknade za ishranu u toku rada, za godišnji odmor za 2010. i 2011. godinu i naknadu za godišnji odmor za 2012. godinu, te da uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen.

AP-1328/17

10. Enis Isanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 137607 13 Rsž od 30. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i tuženog podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 137607 10 Rs od 11. aprila 2013. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli staž, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor za 2007. i 2008. godinu, naknadu za godišnji odmor za 2009. godinu, te da uplati i obračuna razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-726/17, AP-1315/17, AP-1316/17, AP-1317/17, AP-1323/17, AP- 1324/17, AP-1325/17, AP-1326/17, AP-1327/17 i AP-1328/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-726/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

12. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da su predmeti tužbenih zahtjeva u konkretnim slučajevima isplate razlike plaća i naknada iz radnog odnosa između pripadajućih iznosa po Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU) i primljenih iznosa plaća i naknada za određene vremenske periode. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 42. GKU propisano da se osnovna plaća zaposlenika utvrđuje po grupama složenosti poslova, tako što se najniža plaća pomnoži sa koeficijentom one grupe u koju je zaposlenik raspoređen u skladu sa tim ugovorom i Pravilnikom o radu. Takođe, Kantonalni sud je naveo da su odredbama člana 43. GKU utvrđeni koeficijenti grupa složenosti poslova (za I grupu predviđen koeficijent 1,00-1,50; za III grupu koeficijent 2,00-2,50; za IV grupu koeficijent 2,50-3,00; VI grupa koeficijent 4,00-4,50), na osnovu čega su sudovi, prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke, djelimično usvojili tužbene zahtjeve apelanata. Nadalje, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da apelanti tokom postupaka nisu ponudili dokaze na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da su obavljali poslove koji podrazumijevaju više obaveza i veću odgovornost, odnosno da im pripada povoljniji koeficijent složenosti poslova. Osim toga, u nekim od osporenih odluka je navedeno da je Pravilnik o plaćama tuženog od 7. aprila 2009. godine stavljen van snage, poništena odluka uprave tuženog o donošenju navedenog pravilnika, iz razloga što isti nije u skladu sa odredbama GKU, zbog čega se ne mogu primijeniti njegove odredbe. Pored toga, u jednoj od osporenih odluka je navedeno da su neosnovani navodi apelanata u kojim ističu da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo, iz razloga što Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca u oblasti komunalne privrede za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine nije obavezujući za tuženog (nije član Udruženja poslodavaca komunalne privrede u Federaciji Bosne i Hercegovine, niti je istom dao punomoć da u njegovo ime može pregovarati, odnosno zaključivati taj kolektivni ugovor). Shodno tome je navedeno da je visina plaća utvrđena na način što je osnovica za obračun uzeta iz naprijed navedenog ugovora, dok su koeficijenti za obračun uzeti iz GKU, što je nepravilan obračun, jer se naknada ne može obračunavati kombinacijom osnovice i koeficijenta regulisanim različitim propisima, slijedom čega je u odnosu na te apelante odbijen tužbeni zahtjev u pogledu isplate razlike plaće. U odnosu na neke od apelanata je utvrđeno da nema razlike neisplaćenih plaća sa naknadom za minuli rad i drugih naknada, zbog čega su takvi tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni.

Apelacioni navodi

13. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4 i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je ista ili slična činjenična i pravna pitanja razmatrao u predmetu broj AP- 563/16, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda ( vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-726/17 (S. K., M. B., I. B., Š. M., M. C… | Sudska praksa | Aktio