Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2006/17 (B. G.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2006/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-2006/17, rješavajući apelaciju Brane Golubić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brana Golubića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. septembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brana Golubića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 032411 17 I od 28. april 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Brane Golubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rudog, podnio je 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. septembra 2016. godine, Presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 P 032411 15 P od 17. juna 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 91 0 P 032411 17 I od 28. aprila 2017. godine. Također, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru "obustave izvršenja" do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 91 0 P 032411 15 P od 17. juna 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. septembra 2016. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev radi naknade materijalne štete. Istom presudom apelant kao tužitelj obavezan je da tuženoj Opštini Rudo na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 3.722,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Osnovni sud je po prijedlogu tražioca izvršenja Republike Srpske, Opštine Rudo donio Rješenje o izvršenju broj 91 0 P 032411 17 I od 26. januara 2017. godine.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 91 0 P 032411 17 I od 28. aprila 2017. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju broj 91 0 P 032411 17 I od 26. januara 2017. godine.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. septembra 2016. godine.
7. S obzirom na to da je apelant naveo da mu je 28. oktobra 2016. godine uručena Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 032411 16 Gž od 21. septembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu. U odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 91 0 P 032411 17 I od 28. aprila 2017. godine
8. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, apelant nije u ostavljenom roku podnio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 91 0 P 032411 17 I od 28. aprila 2017. godine. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku, a što bi trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman