Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5146/14 („TRIGMA“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5146/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5146/14, rješavajući apelaciju „Trigme“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Trigme“ d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 090422 16 Pž od 24. oktobra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Trigma“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), sa sjedištem u Banjoj Luci, koju zastupa Svetozar P. Ivetić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 1. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pod brojem 57 0 Ps 090422 10 Ps, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 090422 16 Pž od 24. oktobra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 31. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Višeg privrednog suda 17. maja 2017. godine.
3. Okružni sud je 24. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Viši privredni sud 30. maja 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantkinja 31. decembra 2010. godine podnijela tužbu Okružnom sudu protiv Kliničkog centra a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate novčanog potraživanja, vsp. 61.469,31 KM.
6. Apelantkinja je podnescima od 21. juna i 4. novembra 2011. godine, zatim 23. aprila i 10. oktobra 2013. godine i 27. marta, 3. septembra i 14. novembra 2014. godine urgirala kod Okružnog suda, tražeći da taj sud što hitnije zakaže i održi pripremno ročište, odnosno da postupak sprovede bez odugovlačenja.
7. Iz odgovora na apelaciju Okružnog suda proizlazi da je taj sud 18. decembra 2015. godine donio odluku kojom je meritorno riješio postupak koji se vodio pod brojem 57 0 Ps 090422 10 Ps, odnosno odluku kojom je odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev.
8. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizlazi da je Viši privredni sud, postupajući po apelantkinjinoj žalbi, donio Presudu broj 57 0 Ps 090422 16 Pž od 24. oktobra 2016. godine kojom je potvrdio prvostepenu odluku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela da je tužba podnesena 31. decembra 2010. godine, međutim predmet do podnošenja apelacije nije meritorno riješen. Apelantkinja je postavila i zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
10. Okružni sud je naveo da je 18. decembra 2015. godine donio odluku kojom je meritorno riješio postupak koji se vodio pod brojem 57 0 Ps 090422 10 Ps, kao i da je Viši privredni sud u Banjoj Luci, postupajući po apelantkinjinoj žalbi, donio presudu od 24. oktobra 2016. godine kojom je potvrdio prvostepenu odluku. Osim toga, Okružni sud je naveo da su apelantkinjini navodi potpuno neosnovani.
11. Viši privredni sud je naveo da je predmet pred tim sudom riješen u razumnom roku, te da navodi iz apelacije nisu osnovani.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Višeg privrednog suda od 24. oktobra 2016. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantkinja ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. U odnosu na apelantkinjine navode o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud konstatuje da je predmetni postupak pokrenut podnošenjem tužbe 31. decembra 2010. godine, a okončan donošenjem presude Višeg privrednog suda od 24. oktobra 2016. godine, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka period od pet godina i devet mjeseci, od čega je pred prvostepenim sudom trajao četiri godine i 11 mjeseci i pred drugostepenim sudom deset mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o postupku koji je apelantkinja pokrenula radi isplate novčanog potraživanja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
22. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina postupka bila pretjerano duga, za šta redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje. tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2908/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2908/16 od 10. maja 2017. godine, st. 25-31 i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTSBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
24. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2908/16. Iz istih razloga i ova se odluka takođe dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih, i to da je apelantkinja pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete, već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantkinjinih prava dovoljna satisfakcija za apelantkinju.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, na dvije sudske instance, trajao pet godina i devet mjeseci, za šta najveću odgovornost snosi Okružni sud koji nije djelotvorno kontrolisao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman