Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2083/17 (Ž. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2083/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-2083/17, rješavajući apelaciju Željka Mičića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Željko Mičić protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 017496 17 Pžp od 23. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Mičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 1 Pr 017496 17 Pžp od 23. marta 2017. godine. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti provođenje prvostepenog rješenja, koje je potvrđeno osporenom odlukom, odnosno da se obustavi naplata novčane kazne i troškova prekršajnog postupka do donošenja odluke o predmetnoj apelaciji od strane Ustavnog suda. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM. Apelant je također obavezan da plati troškove prekršajnog postupka, na ime paušala, u iznosu od 150,00 KM.

2. U obrazloženju prvostepenog rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelantu određen paušal u minimalnom iznosu od 150,00 KM, a imajući u vidu dužinu trajanja i složenost predmetnog prekršajnog postupka, kao i imovinske prilike apelanta, a naročito okolnost da je sudsko odlučivanje provedeno po apelantovom zahtjevu, a apelant u postupku pred sudom oglašen odgovornim.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu dokaza izvedenih na usmenom pretresu, u prisustvu apelanta, koji je imao priliku iznijeti eventualne primjedbe i prigovore na formalnu valjanost i sadržinu dokaza pokretača postupka, te predložiti izvođenje vlastitih dokaza. Okružni sud je istakao da je Zapisnik o usmenom pretresu pred prvostepenim sudom svojeručno i bez primjedbi potpisao apelant, te da ne sadrži nikakve apelantove dokazne prijedloge u smislu njegovih žalbenih navoda (odbijanje suda da se, na prijedlog apelanta, izvedu dokazi utvrđivanja mjesta snimanja), a da sadržina materijalnih dokaza pokretača postupka (ispisi radara sa fotografijama vozila, registrovanom brzinom kretanja i mjestom snimanja i uvjerenje o verifikaciji mjerila - mobilnog radarskog sistema), ukazuje da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na isto primijenio odgovarajuće materijalne propise. Okružni sud je naglasio da je prvostepeni sud bio ovlašten izvršiti pravnu prekvalifikaciju apelantovih radnji u skladu sa činjenicama utvrđenim tokom usmenog pretresa, koje su povoljnije za apelanta u odnosu na one za koje ga je teretio pokretač postupka (radi se o blažem obliku istovjetnog prekršaja, primjeni blaže kaznene sankcije), te takvom pravnom ocjenom apelantovih radnji, po ocjeni Okružnog suda nije odlučeno izvan zahtjeva ovlaštenog pokretača postupka. Okružni sud je ukazao da je mjesto počinjenja prekršaja utvrđeno i označeno na ispisima i fotografijama mobilnog, radarskog sistema, a apelantova tvrdnje da se ne sjeća bilo kakvog vizuelnog znaka (blica, bljeska i dr.) o sačinjavanju fotografija njegovog vozila u kretanju nisu okolnosti od kojih zavisi apelantova odgovornost za počinjenje takve vrste prekršaja, posebice kada ne poriče da se u vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja kretao vozilom tim dijelom puta. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, ističući da je dokazao da nije počinio predmetni prekršaj, te da nije jasno što ga je sud obavezao na plaćanje troškova postupka. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na imovinu, pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2083/17 (Ž. M.) | Sudska praksa | Aktio