Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2144/16 (V. S.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Postupak donošenja rješenja o preuzimanju predmeta iz nadležnosti drugog suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2144/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-2144/16, rješavajući apelaciju Vladimira Sikirića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c),

e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Sikirića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 086623 15 Gž od 13. maja 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Sikirića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine broj R-413/03 od 21. oktobra 2004. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Sikirića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine broj 46 0 P 065072 16 R od 10. marta 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Sikirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 18. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj R-413/03 od 21. oktobra 2004. godine i rješenjā Vrhovnog suda broj 51 0 P 086623 15 Rev od 12. januara 2016. godine i broj 46 0 P 065072 16 R od 10. marta 2016. godine.

Postupak radi isplate duga

2. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 086623 14 P od 24. decembra 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 086623 15 Gž od 13. maja 2015. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u postupku radi isplate duga.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 086623 15 Rev od 12. januara 2016. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude. Postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa

4. Presudom Vrhovnog suda broj R-413/03 od 21. oktobra 2004. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-82/03 od 26. juna 2003. godine u postupku radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.

5. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 17. marta 2005. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 9. februara 2006. godine donio Odluku o meritumu broj AP-588/05, kojom je apelaciju podnesenu 17. marta 2005. godine protiv Presude Vrhovnog suda broj R-413/03 od 21. oktobra 2004. godine, Presude Kantonalnog suda broj Gž-82/03 od 26. juna 2003. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu broj P-218/02 od 24. oktobra 2002. godine odbio kao neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Postupak određivanja stvarno nadležnog suda

6. Kantonalni sud, postupajući po prijedlogu Općinskog suda u Travniku za određivanje drugog nadležnog suda u predmetu broj 46 0 P 065072 15 P, donio je Rješenje broj 46 0 P 065072 15 P od 30. oktobra 2015. godine kojim je za suđenje odredio Općinski sud u Bugojnu.

7. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za određivanje stvarno nadležnog suda u drugom kantonu, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 46 0 P 065072 16 R od 10. marta 2016. godine kojim je odbio apelantov prijedlog, uz obrazloženje da razlozi koji su navedeni u prijedlogu nisu opravdani razlozi koje ima u vidu član 50. stav 1. ZPP-a.

Apelacioni navodi

8. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da su mu povrijeđena i neka druga ustavna prava (npr., pravo na život i rad, pravo na vjeroispovjest i pripadnost nacionalnoj manjini, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije, zabranu zloupotrebe prava).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na postupak radi isplate duga

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 086623 15 Gž od 13. maja 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 12. januara 2016. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 18. maja 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

U odnosu na postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa

12. U pogledu osporene Presude Vrhovnog suda broj R-413/03 od 21. oktobra 2004. godine, Ustavni sud zapaža da apelant pokreće ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

U odnosu na postupak određivanja stvarno nadležnog suda

13. Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 46 0 P 065072 16 R od 10. marta 2016. godine kojim je odbijen je apelantov prijedlog za određivanje stvarno nadležnog suda u drugom kantonu, jer za to ne postoje opravdani razlozi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak povodom apelantovog prijedloga za određivanje stvarno nadležnog suda u drugom kantonu uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

15. Ustavni sud zapaža da se osporenim rješenjem Vrhovnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za određivanje stvarno nadležnog suda u drugom kantonu. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U odnosu na navode apelacije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Osim toga, Ustavni sud smatra da se osporena odluka ne može dovesti u vezi ni sa ostalim pravima na koja je apelant ukazao u apelaciji, te da su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c), e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio,odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2144/16 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio