Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-819/17 (V. B., N. H., M. M., N. Č., T. G. i G. T.)

Odluka donesena 15. 06. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-819/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, u predmetu broj AP-819/17, rješavajući apelacije Vase Bašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Vaso Bašić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002900 16 U od 8. decembra 2016. godine;

Nijaz Hadžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 St 020245 17 Pž od 15. februara 2017. godine;

Muhamed Mešić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 583783 17 Gž od 30. januara 2017. godine;

Nihad Čavkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 009222 16 Pž 4 od 24. januara 2017. godine;

Tomislav Galamić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 021144 17 Gž od 23. marta 2017. godine;

Gospava Trifunović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003210 15 Uvp od 15. februara 2017. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-819/17

1. Vaso Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 1. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002900 16 U od 8. decembra 2016. godine. Zaključkom Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.03-361- 664/16 od 4. aprila 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv Rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Trebinje broj 07-36-54/16 od 15. marta 2016. godine, kojim je AD Trivuniji Trebinje izdata dozvola za uklanjanje objekta stare autobuske stanice, jer je žalba podnesena od neovlaštenog lica. Presudom Okružnog suda broj 15 0 U 002900 16 U od 8. decembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv Zaključka Ministarstva broj 15.03-361-664/16 od 4. aprila 2016. godine.

2. AP-821/17

2. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 28. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 St 020245 17 Pž od 15. februara 2017. godine. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 St 020245 17 Pž od 15. februara 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv obavještenja o prijavi potraživanja i prodaji imovne stečajnog dužnika broj 05/15 od 16. jula 2015. godine, jer akt protiv kojeg je podnesena žalba ne predstavlja sudsku odluku u smislu člana 175. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

3. AP-960/17

3. Muhamed Mešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 14. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 583783 17 Gž od 30. januara 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 583783 16 P od 24. avgusta 2016. godine sud se oglasio nenadležnim i odbacio kao nedopuštenu apelantovu tužbu radi utvrđenja ništavosti Zaključka Upravnog odbora Federalnog zavoda penzijsko i invalidskog osiguranja i Zaključka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, jer ne spada u sudsku nadležnost redovnog parničnog suda da odlučuje o pravima i umanjenju prava penzionera, dok akti čije je poništenje traženo predstavljaju upravne akte i ne mogu se preispitivati u parničnom postupku. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 583783 17 Gž od 30. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 583783 16 P od 24. avgusta 2016. godine.

4. AP-999/17

4. Nihad Čavkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Emira Imširević i Edžerija Trejić, advokati iz Bihaća, podnio je 16. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 009222 16 Pž 4 od 24. januara 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Dn- 14-000 830 od 3. marta 2015. godine u zemljišnoknjižnom predmetu radi uknjižbe prava korišćenja po prijedlogu predlagača Grada Bihaća protiv protivnika predlagača Bihaćka trgovina d.d. Bihać, na osnovu pravosnažnog rješenja Općinskog sekretarijata za urbanizam, stambene i komunalne djelatnosti Općine Bihać broj 09-475-256/79 od 24. novembra 1980. godine, dozvoljena je uknjižba prava korišćenja nekretnina bliže označenih u izreci rješenja u korist protivnika predlagača. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 009222 16 Pž 4 od 24. januara 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba, jer apelant nema svojstvo učesnika u vanparničnom postupku u smislu odredbi člana 4. Zakona o vanparničnom postupku, niti svojstvo zainteresovanog lica u smislu odredbi člana 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

5. AP-1536/17

5. Tomislav Galamić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 18. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 021144 17 Gž od 23. marta 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 021144 16 P od 6. februara 2017. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 021144 16 P od 6. februara 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba kojom je tražio da se obaveže tuženi da mu preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretninom bliže označenom u tužbi, jer je o apelantovoj tužbi već riješeno pravosnažnom i izvršnom Presudom Okružnog suda broj 87 0 P 014224 14 Gž od 8. januara 2015. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 P 021144 17 Gž od 23. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 P 021144 16 P od 6. februara 2017. godine.

6. AP 1616/17

6. Gospava Trifunović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Broda, podnijela je 24. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 003210 15 Uvp od 15. februara 2017. godine. Rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 003210 14 Uz od 30. januara 2015. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantičin zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske povrijeđenih Rješenjem Fonda zzdravstvenog osiguranja Republike Srpske Banjaluka broj 01/004-20-1118/14 od 28. avgusta 2014. godine, jer nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 53. Zakona o upravnim sporovima. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 003210 15 Uvp od 15. februara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda broj 13 0 U 003210 14 Uz od 30. januara 2015. godine. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-819/17. Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima i procesnoj dopustivost korištenih pravnih lijekova tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o pravima koja su zaštićena članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, te članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su stoga i navodi o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Konačno, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su navodi apelanata o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-819/17 (V. B., N. H., M. M., N. Č., T. G… | Sudska praksa | Aktio