Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2055/17 (H. Z.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2055/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2055/17, rješavajući apelaciju Hajrudina Zahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Zahirovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 291559 15 Gž od 22. marta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajrudin Zahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 291559 15 Gž od 22. marta 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 291559 12 Rs od 17. novembra 2014. godine.
2. Apelant je 24. septembra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Lido Osiguranja“ d.d. Sarajevo u likvidaciji (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Agencije za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
3. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 291559 12 Rs od 17. novembra 2014. godine kojim je odbacio kao nedopuštenu apelantovu tužbu u odnosu na prvotuženog, dok je određeno da će se postupak provesti u odnosu na drugotuženog. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u toku predmetnog postupka nad prvotuženim otvoren likvidacioni postupak kod tog suda, te da je u skladu s tim apelant bio dužan da svoj tužbeni zahtjev uskladi sa "osporenim potraživanjem u postupku likvidacije prvotuženog". Naime, Općinski sud je ukazao da apelant svoja potraživanja prema prvotuženom može ostvarivati u likvidacionom postupku, a u parničnom postupku samo u obimu koji mu je osporen u likvidacionom postupku. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je rješenjem od 28. oktobra 2014. godine pozvao apelanta da tužbu uredi, te kako apelant u ostavljenom roku nije postupio po rješenju suda, da je taj sud odlučio kao izreci rješenja shodno odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja (u dijelu u kojem je odbačena apelantova tužba), Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 291559 15 Gž od 22. marta 2017. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama čl. 336. i 53. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u ostavljenom roku uredi tužbu. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelant kao tužilac propustio da preduzme odgovarajuće radnje u cilju stvaranja uslova za vođenje predmetnog sudskog postupka u odnosu na prvotuženog. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman