Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1773/17 (H. K.)
Odluka donesena 15. 06. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1773/17
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 06. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1773/17, rješavajući apelaciju Hajrudina Kasumovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrudina Kasumovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 018402 16 U od 1. februara 2017. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 018402 16 U od 1.
februara 2017. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Hajrudinu Kasumoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantu Hajrudinu Kasumoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Kasumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banje Luke, podnio je 8. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud naložio Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da odmah, bez odlaganja, izvrši Odluku CRPC-a broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine i uvede ga u posjed predmetnog stana.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Ministarstva zatraženo je 23. maja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Ministarstvo je 26. maja 2017. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Okružni sud 29. maja 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Apelant je 13. juna 2001. godine Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske
– Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine kojom je potvrđeno da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici braće Lastrić broj 6 (sada Kninska broj 6) u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetni stan). S obzirom na to da Odsjek nije postupao u predmetu, apelant je 21. oktobra 2013. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 4311/13. Nakon toga Ustavni sud je donio Odluku broj AP 4311/13 od 5. novembra 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Odsjeku da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj I-08-2422/01.
Osporeni postupak
6. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Resor za imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Resor), rješavajući po apelantovom zahtjevu, donijelo je zaključak broj 18.3/3-I-08-2422/01 i broj 18.03/3-1-5154/99 od 13. februara 2014. godine o nastavku postupka izvršenja Odluke CRPC-a, te je zakazano izvršenje za 20. mart 2014. godine.
7. Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R 41/14 od 24. aprila 2014. godine uvažena je žalba „Rudara“ d.o.o. Banja Luka, kao zainteresirane strane, te je zaključak Resora od 13. februara 2014. godine u cijelosti poništen i predmet vraćen Resoru na ponovni postupak i odlučivanje.
8. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 014334 14 U od 21. decembra 2015. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje Ministarstva od 24. aprila 2014. godine poništeno i predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.
9. Odlučujući u ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.05/2-R 5/16 od 15. februara 2016. godine kojim je odbijena žalba „Rudara“ d.o.o. Banja Luka izjavljena protiv zaključka Resora od 13. februara 2014. godine i navedeni zaključak potvrđen.
10. Rješavajući u upravnom sporu tužioca „Rudara“ d.o.o. Banja Luka protiv rješenja Ministarstva od 15. februara 2016. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 018402 16 U od 1. februara 2017. godine kojom je predmetna tužba odbijena kao neosnovana.
11. Iz odgovora na apelaciju Okružnog suda proizlazi da je „Rudar“ d.o.o. Banja Luka podnio Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 1. februara 2017. godine, te da se navedeni predmet sa upravnim spisom nalazi kod Vrhovnog suda od 30. marta 2017. godine. Predmet je pred Vrhovnim sudom registriran pod poslovnim brojem 11 0 U 018402 17 Uvp.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke CRPC-a, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da su od donošenja zaključka o nastavku postupka izvršenja protekle više od tri godine, a od donošenja odluke CRPC-a više od 16 godina. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 KM. Istovremeno, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se nalaže Ministarstvu da odmah, bez odgađanja, izvrši odluku CRPC-a od 1. maja 2001. godine i uvede ga u posjed predmetnog stana.
b)Odgovor na apelaciju
13. Okružni sud je naveo da je tužilac iz predmetnog upravnog spora „Rudar“ d.o.o. Banja Luka podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 1. februara 2017. godine, te da se predmet sa upravnim spisom nalazi kod Vrhovnog suda od 30. marta 2017. godine.
14. Ministarstvo se ukratko osvrnulo na hronologiju predmetnog postupka koja je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 87/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6. stav 1.
Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 206. stav 1.
Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rešenje bez odlaganja (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
16. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 59.
Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujući osnovna načela postupka, obezbjeđuje efikasna zaštita prava i interesa građana.
17. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica („Službeni glasnik RS“ br. 31/99, 39/00, 65/01 i 39/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 2.
(1) Odluke Komisije postaju konačne danom njihovog donošenja.
Član 3.
(1) Izvršenje odluka Komisije provodi se upravnim putem na zahtjev lica iz člana 4. st. 1. ili 2. (tražilac izvršenja).
(3) Upravni organ nadležan za imovinskopravne poslove u općini u kojoj se nalazi imovina izvršava odluke Komisije koje se odnose na nekretnine u vlasništvu građana, odnosno stanove na kojima postoji stanarsko pravo, po zahtjevu tražioca izvršenja. Član 7.
(6) Ako je tražilac izvršenja podnio kod nadležnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana u skladu sa Zakonom o korišćenju napuštene imovine, te ukoliko to lice naknadno podnese odluku Komisije na izvršenje, nadležni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zaključak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim članom.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem je donesen zaključak Resora broj 18.3/3-I-08-2422/01 i broj 18.03/3-1-5154/99 od 13. februara 2014. godine prethodio postupak koji je okončan Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 4311/13 od 5. novembra 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Odsjeku da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj I-08- 2422/01. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. Međutim, budući da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje Ustavom zagarantiranih prava, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije (broj 2), presuda od 15. januara 2009. godine, stav 60). S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da postupak od dana podnošenja zahtjeva traje, odnosno nije okončan u periodu od oko 16 godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
27. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka bila pretjerano duga za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
28. Ustavni sud konstatira da se predmet kod Vrhovnog suda nalazi od 30. marta 2017. godine. S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi odgovornost za dužinu postupka Vrhovnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi. Međutim, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
29. Ustavni sud podsjeća da je u citiranoj Odluci broj AP 2907/16, između ostalog, naveo da „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
30. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2907/16. Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4311/13 od 5. novembra 2013. godine utvrdio povredu apelantovih prava i apelantu dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Međutim, Ustavni sud je prethodno konstatirao da, s obzirom na to da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, odnosno da o apelantovom zahtjevu za izvršenje odluke CRPC-a nije odlučeno. S obzirom na navedeno, te na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 2907/16 preduzeti efikasne mjere radi sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenog apelanta, tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište sudova pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za izvršenje odluke CRPC-a nije završen ni nakon perioda od oko 16 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i Okružnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman