Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2053/17 (V. Z.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Krivični postupak
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2053/17
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2053/17, rješavajući apelaciju Valentina Zrilića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 94/14) u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Valentina Zrilića.
Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka
c) i stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu osporenog rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 005263 17 Kž 14 od 20. aprila 2017. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 k 005263 17 Kv 16 od 13. aprila 2017. godine koji se odnosi na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Valentin Zrilić (u daljnjem tekstu: apelant), koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazi u pritvoru (koji po osporenom rješenju može trajati najduže do 13. juna 2017. godine), kog zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 K 005263 17 Kž 14 od 20. aprila 2017. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 005263 17 Kv 16 od 13. aprila 2017. godine. Apelant je 12. juna 2017. godine dopunio apelaciju.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom mu se ukida pritvor, te se pušta na slobodu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 30. maja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Vrhovni sud, Tužilaštvo i Okružni sud su dostavili odgovor na apelaciju 2, 12. i 15. juna 2017. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 K 005623 17 Kv 16 od 13. aprila 2017. godine, donesenom u postupku ispitivanja opravdanosti pritvora, produžen je pritvor apelantu iz razloga propisanog u članu 197 stav 1 tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), s tim da je odlučeno da će ponovna kontrola opravdanosti pritvora biti izvršena po isteku dva mjeseca od dana donošenja navedenog rješenja.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno da se kod tog suda po optužnici Tužilaštva broj T 14 0 KT 001519315 od 22. februara 2016. godine vodi krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela teška krađa iz člana 232 stav 3 u vezi sa stavom 1 tačka 1 u vezi s članom 23 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i optužene G. P. zbog pomaganja u izvršenju navedenog krivičnog djela (član 25 KZRS). Dalje je navedeno da je nakon potvrđivanja optužnice apelantu produžen pritvor Rješenjem tog suda broj 12 0 K 005263 16 Kv 3 od 24. februara 2016. godine iz razloga propisanog u članu 197 stav 1 tačka g) ZKPRS, tako da mu pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od potvrđivanja optužnice, te da mu je u postupku kontrole opravdanosti pritvora, shodno odredbama člana 202 stav 1 ZKPRS, pritvor produžavan rješenjima od 25. aprila, 23. juna, 24. avgusta, 21.oktobra i 20. decembra 2016. godine te 16. februara 2017. godine.
8. S obzirom na to da je posljednje rješenje o pritvoru doneseno 16. februara 2017. godine, Okružni sud je, kako je navedeno u obrazloženju rješenja, postupajući po obavezi iz odredbe člana 202 stav f ZKPRS, razmotrio sve spise predmeta i ponovno ispitao opravdanost daljnjeg trajanja pritvora, te ocijenio da i dalje postoje razlozi za produženje pritvora apelantu propisani u članu 197 stav 1 tačka g) ZKP.
9. Okružni sud je istakao da svi do tada izvedeni dokazi ukazuju da je apelant u vrijeme, na mjestu, na način i pod okolnostima opisanim u dispozitivu optužnice, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, zajedno sa više lica učestvovao u krađi 40.300,00 evra, 17.000,00 KM, zlatnog nakita i muških satova iz kuće G. M. u mjestu Glavičice, pa je na taj način mogao učiniti krivično djelo teška krađa iz člana 232 stav 3 u vezi sa stavom 1 tačka 1, a sve u vezi s članom 23 KZRS, za koje mu se sudi. Navedeno je da se nakon potvrđivanja optužnice, a i u toku suđenja, nisu pojavile činjenice i okolnosti takvog karaktera i značaja da bi dovele u sumnju pravilnost ocjene o postojanju osnovane sumnje da je apelant učinio navedeno krivično djelo. S obzirom na ovu okolnost, Okružni sud je zaključio da je i dalje ispunjen osnovni i prvenstveni uslov u pogledu postojanja pritvora, a koji se ogleda u tome da i dalje postoji osnovana sumnja u pogledu krivičnog djela za koje se apelant tereti. Naime, prema navodima potvrđene optužnice, a i po ocjeni Okružnog suda, postoji osnovana sumnja da je apelant 8. avgusta 2015. godine, u vremenskom periodu od 11,00 do 14,00 časova, zajedno sa pokojnim S. K. i drugim licima, nakon što im je prethodno optužena G. P. dala informaciju da oštećeni G. M. ima dosta novca u kući i da će s članovima porodice tog dana biti na svadbi, maskirani kačketima na glavi i granama sa lišćem došli do njegove kuće u mjestu Glavičice, opština Bijeljina, u vrijeme kada je G. M. s ukućanima bio na svadbi, i u namjeri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist, odvalili zaključani prozor u prizemnom dijelu kuće i kroz tako načinjen otvor ušli u kuću i u kući pronašli i prisvojili 40.300.00 evra, 17.000.00 KM, po jedan muški i ženski zlatni lančić, više komada ženskih zlatnih prstenova, privjeske u obliku lava i strijelca i drugi zlatni nakit, te tri muška sata.
10. Okružni sud je utvrdio da i dalje postoje svi elementi pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav l tačka g) ZKPRS, na osnovu koga je pritvor apelantu produžen nakon potvrđivanja optužnice. Okružni sud je ukazao da se u smislu navedene zakonske odredbe pritvor može produžiti u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, pa bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
11. Imajući u vidu da se apelantu stavlja na teret izvršenje krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, zaključeno je da je ispunjen objektivni uslov za produženje pritvora na osnovu navedene zakonske odredbe, s obzirom na to da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina. Okružni sud je istakao da ovakav način izvršenja krivičnog djela više lica nakon pažljive pripreme i prikupljanja informacija o imovinskom stanju oštećenog, kao i okolnost da je djelo izvršeno u naseljenom mjestu po danu i u vrijeme kada su znali da oštećeni i članovi njegove porodice ne borave u kući, okolnost da vrijednost ukradenih stvari znatno prelazi minimalni iznos od 50.000,00 KM potreban za postojanje predmetnog krivičnog djela, te da je oštećeni M. G. izvršenjem krivičnog djela pretrpio veliku imovinsku štetu koja nije nadoknađena, ukazuju da se radi o visokom stepenu društvene opasnosti u apelantovim radnjama, koji je više puta do sada osuđivan zbog izvršenja krivičnih djela protiv imovine. Dakle, budući da se radi o posebno teškom djelu koje je izazvalo uznemirenje, revolt i osudu kako oštećene porodice tako i drugih stanovnika mjesta izvršenja djela i šire, pa navedene okolnosti koje su odlikovale način izvršenja djela i nastala posljedica po imovinu oštećenog, po ocjeni Okružnog suda, postoje vanredne okolnosti izvršenja djela koje bi, ukoliko bi apelant bio pušten na slobodu, objektivno za rezultat imale stvarnu prijetnju narušavanja javnog reda.
12. S obzirom na sve navedeno, po ocjeni Okružnog suda, proizilazi da se nakon proteka roka od dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru nisu bitno izmijenile okolnosti na kojima je zasnovana odluka kojom je apelantu produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice, a zatim i u postupku kontrole opravdanosti pritvora, što sve ukazuje na potrebu daljeg zadržavanja optuženog u pritvoru na osnovu pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS radi zaštite i očuvanja javnog reda i uspješnog vođenja postupka.
13. Konačno, istaknuto je da pritvor kao najtežu mjeru kojom se poseže u apelantovu slobodu ni u ovoj fazi postupka nije moguće zamijeniti nekom od blažih mjera predviđenih u zakonu.
14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 12 0 K 005263 17 Kž 14 od 20. aprila 2017. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 12 0 k 005263 17 Kv 16 od 13. aprila 2017. godine.
15. Vrhovni sud je apelantovu žalbu ocijenio neosnovanom kako u pogledu zakonitosti procedure tako i u pogledu postojanja osnovane sumnje i posebnog razloga za pritvor. Ukazano je da je Okružni sud pravilno ocijenio da do tada izvedeni dokazi ukazuju da je apelant počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Takođe, Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim apelantov žalbeni prigovor da nije bilo osnova da mu se produži pritvor iz posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS. Naime, i prema stavu Vrhovnog suda, to opravdava okolnost da je krivično djelo počinjeno u nenaseljenom mjestu, po danu, kada se znalo da oštećeni nisu u kući već da su na svadbi, visina pribavljene koristi, apelantova ranija osuđivanost, što je izazvalo revolt oštećenih i drugih građana. Stoga je ocijenjen pravilnim zaključak Okružnog suda da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda, zbog čega je protiv njega neophodno produžiti pritvor iz razloga propisanih u članu 197 stav 1 tačka g) ZKPRS. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim i apelantov stav da takva opasnost realno ne postoji zbog proteka vremena i potrebe za većom konkretizacijom same opasnosti.
16. Ustavni sud konstatuje da je apelant podneskom od 12. juna 2017. godine obavijestio Ustavni sud da je Okružni sud donio Rješenje broj 12 0 K 005263 17 Kv 18 od 9. juna 2017. godine kojim je apelantu produžen pritvor iz razloga propisanog u članu 197 stav 1 tačka
g) ZKPRS, a da će ponovna kontrola opravdanosti pritvora biti izvršena po isteku dva mjeseca od dana donošenja tog rješenja.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je ovo pravo povrijeđeno potpuno proizvoljnom primjenom relevantnih zakonskih normi kojima je uređeno pitanje mogućnosti i uslova za određivanje, odnosno produženje trajanja pritvora iz razloga propisanih članom 197 stav 1 tačka g). Ističe da u osporenim odlukama sud nije utvrdio postojanje konkretnih dokaza i razloga o postojanju stvarne i razumne opasnosti od narušavanja javnog reda koji bi bili relevantni i dovoljni da opravdaju produženje pritvora. Takođe, apelant ističe da su osporena rješenja u dijelu obrazloženja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) identična kao i obrazloženja rješenja osporenih u predmetu u kojem je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 810/17 od 19. aprila 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrdio povredu člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na ličnu slobodu i bezbjednost, te naloži nižestepenim sudovima obavezno puštanje apelanta iz pritvora. Takođe, imajući u vidu činjenicu da je Ustavni sud već prethodno utvrdio povredu prava na ličnu slobodu i bezbjednost, te da apelant i dalje trpi posljedice navedenih, očigledno nezakonitih odluka, koje se ogledaju u ograničenju njegovog prava na ličnu slobodu i bezbjednost, s obzirom na to da se i dalje nalazi u pritvoru, apelant predlaže da, u skladu s članom 64 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će naložiti „redovnim sudovima da ukinu pritvor apelantu i da ga puste na slobodu“.
b) Odgovor na apelaciju
18. Vrhovni sud, Tužilaštvo i Okružni sud su naveli da su apelantovi navodi neosnovani, te da osporenim rješenjima nije povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
V.Relevantni propisi
19. U Krivičnom zakonu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 49/03, 108/04, 37/06,70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) relevantne odredbe glase: Teška krađa Član 232. stav 3.
(3) Ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja, ili vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina.
20. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za pritvor Član 197 stav 1 tačka g) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.
Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice.
Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 12 0 K 005263 17 Kž 14 od 20. aprila 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 24. maja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 c) i stav 3 Evropske konvencije.
26. Član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
27. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
[...] c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela.
[...]
2. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je povodom apelacije koju je apelant podnio protiv rješenja o kontroli opravdanosti mjere pritvora, koja su prethodila rješenjima osporenim u ovoj apelaciji i po kojim je apelantu pritvor mogao trajati najkasnije do 16. aprila 2017. godine, odlučivao u predmetu broj AP 810/17 i donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 810/17 od 19. aprila 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je usvojio apelaciju, te utvrdio da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
29. Ustavni sud zapaža da apelant i predmetnom apelacijom osporava rješenja Vrhovnog i Okružnog suda kojim mu je mjera pritvora produžena i prema kojima pritvor može trajati najduže do 13. juna 2017. godine. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opšteg uslova za određivanje mjere pritvora u skladu s članom 197 ZKPRS. Međutim, apelant smatra da se ne mogu prihvatiti razlozi i obrazloženja na kojima su redovni sudovi zasnovali zaključak o ispunjenosti uslova iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS. U prilog ovoj tvrdnji apelant u suštini ističe činjenicu da u svojim rješenjima redovni sudovi ponavljaju iste razloge i obrazloženja kao i u rješenjima koja su bila predmet razmatranja u Odluci broj AP 810/17 i povodom kojih je Ustavni sud zaključio da mu je povrijeđeno prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
30. Ustavni sud zapaža da su u rješenjima osporenim predmetnom apelacijom i Vrhovni i Okružni sud zaključak o postojanju razloga za produženje mjere pritvora iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS zasnivali na identičnim razlozima i obrazloženjima kao i u rješenjima koja su bila predmet razmatranja u Odluci broj AP 810/17.
31. Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci broj AP 810/17 u vezi s razlozima i obrazloženjima redovnih sudova o postojanju posebnog razloga propisanog članom 197 stav 1 tačka g) ZKPRS dao iscrpne razloge i obrazloženja, pozivajući se na relevantnu praksu Evropskog suda (vidi tačke od 36 do 42), na kojima je zasnovao zaključak (vidi tačku 41): „[...] da redovni sudovi nisu niti jednim argumentom ukazali da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u smislu navedenih stavova Evropskog suda, već su [...] osporena rješenja o određivanju pritvora donijeli usredsređujući se na objašnjenje visine zaprijećene kazne i načina na koji je navodno djelo počinjeno umjesto na njegove eventualne buduće posljedice ako apelantu ne bude određena mjera pritvora. U vezi s navedenim Ustavni sud smatra da je pozivanje redovnih sudova na činjenicu da navedene okolnosti koje su odlikovale način izvršenja djela i nastala posljedica po imovinu oštećenog, predstavljaju vanredne okolnosti izvršenja djela koje bi, ukoliko bi apelant bio pušten na slobodu, izazvale reakciju građana koja bi mogla dovesti do narušavanja javnog reda, proizvoljno u pogledu postojanja vanrednih okolnosti kao osnova za određivanje pritvora shodno odredbama člana 197 stav 3 tačka g) ZKPRS. [...] pri čemu su propustili da utvrde postojanje navedenih okolnosti u vremenu relevantnom za određivanje pritvora i pri čemu nisu naveli kojim radnjama i dešavanjima će se odigrati narušavanje javnog reda i mira. Samim tim, prema stavu Ustavnog suda, u potpunosti je izostala analiza okolnosti relevantnih za konkretnu situaciju u pogledu postojanja stvarne prijetnje za narušavanje javnog reda, budući da sama pretpostavka da će zbog položaja osumnjičenih doći do narušavanja javnog reda, sama po sebi, nije dovoljna za određivanje pritvora iz ovog pritvorskog razloga.“
32. Imajući u vidu da su razlozi i obrazloženja i u rješenjima osporenim predmetnom apelacijom na kojima je zasnovan zaključak o postojanju razloga propisanog članom 197 stav 1 tačka g) ZKPRS identični, Ustavni sud smatra da su citirani razlozi i obrazloženje u svemu primjenjivi i u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedena razmatranja, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima u odnosu na zaključak redovnih sudova da i dalje postoje razlozi za određivanje pritvora iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
33. Najzad, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav, s obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju odnosno produživanju mjere pritvora, da je u situaciji kada utvrdi da je lišavanje slobode po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom apelantovog prava na slobodu i bezbjednost ličnosti, ali da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode po osporenim odlukama isteklo, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku određivanja mjere pritvora (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tačke 68 i 69, sa referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi propustili da navedu konkretne okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo vanrednim okolnostima uslijed stvarne (ne apstraktne) prijetnje narušavanja javnog reda u smislu odredaba člana 197 stav 1 tačka g) ZKPRS.
35. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman