Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5077/16 (S. R.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5077/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-5077/16, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. R. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 021229 16 U od 3.

novembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Edin Tabučija, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 021229 16 U od 3. novembra 2016. godine.

2. Rješenjem Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Državna komisija) broj UP-01-07-473-2/06 od 5. novembra 2007. godine apelantu je oduzeto državljanstvo koje je stekao Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: MUP R BiH) broj 07/2-204-749 od 5. septembra 1994. godine.

3. Apelant je protiv Rješenja Državne komisije broj UP-01-07-473-2/06 od 5. novembra 2007. godine podnio tužbu Sudu BiH.

4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 021229 16 U od 3. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba i potvrđeno Rješenje Državne komisije broj UP-01-07-473-2/06 od 5. novembra 2007. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Državna Komisija pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, jer je u toku postupka utvrđeno da je apelant stekao državljanstvo R BiH rješenjem MUP-a R BiH od 5. septembra 1994. godine na osnovu primjene člana 8a. Zakona o državljanstvu R BiH. Sud BiH je naveo da iz akta Ministarstva civilnih poslova

- Direkcije za implementaciju projekta CIPS proizlazi da apelant nije registrovan u evidencijama izdatih ličnih karata, odnosno da ne prolazi kroz bazu podataka, što znači da apelant nije podnio zahtjev za izdavanje lične karte državljana BiH, što je zakonska obaveza prema Zakonu o prijavljivanju, prebivalištu i boravištu, te o ličnoj karti državljana BiH. Sud BiH je naveo da apelant ni u tužbi nije negirao činjenicu da se nije odazvao na Opšti poziv, niti je pristupio razgovoru i nije dostavio potrebnu dokumentaciju da bi dokazao stvarnu vezu sa BiH, kao i da apelant od 2001. godine ne boravi u Bosni i Hercegovini. Sud BiH je ukazao da je upravo svrha Opšteg poziva da se u propisanoj proceduri utvrdi stvarna veza naturalizovanih građana BiH sa Bosnom i Hercegovinom, omogućavanje svakom naturalizovanom građaninu da u postupku revizije državljanstva aktivno učestvuje kao stranka u postupku. Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak Državne komisije o oduzimanju državljanstva apelantu, jer je Državna komisija utvrdila da apelant nema stvarnu vezu sa BiH, te da su se zbog apelantovog neodazivanja na Opšti poziv stekli uslovi za oduzimanje državljanstva propisani odredbama člana 41. st. 3 i 4. tačka c) Zakona o državljanstvu BiH, iz razloga što je u postupku utvrđeno da apelant ne posjeduje CIPS-ovu ličnu kartu, nema prijavljeno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini i nije se odazvao Opštem pozivu i pozivu na dostavljanje tražene dokumentacije.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom, kojom je u konačnici odlučeno o oduzimanju državljanstva apelantu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP-3566/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3566/09 od 15. juna 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio da pravo stranca da se primi u državljanstvo, odnosno da mu se oduzme državljanstvo u određenoj zemlji, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja oduzela pravo na državljanstvo stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Prema tome, mada takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o istom pitanju, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.

9. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana 13. Evropske konvencije, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava ) u vezi sa pravom na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5077/16 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio