Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-151/17 (J. I. iz Ilijaša, J. M. iz Gradačca i A. M. iz Gradačca)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-151/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-151/17, rješavajući apelaciju Jasmine Ibrahimović, Jasmina Mujčinovića i Almira Mujčinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmine Ibrahimović, Jasmina Mujčinovića i Almira Mujčinovića podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 490203 15 P od 30.
septembra 2016. godine, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmine Ibrahimović, Jasmina Mujčinovića i Almira Mujčinovića podnesena protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0108328 16 od 22. marta 2017. godine i Naredbe Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTPO 0108328 16 od 10.
januara 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Ibrahimović iz Ilijaša, Jasmin Mujčinović iz Gradačca i Almir Mujčinović iz Gradačca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 16. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 490203 15 P od 30. septembra 2016. godine i Naredbe Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KTPO 0108328 16 od 10. januara 2017. godine.
2. Apelanti su 17. aprila 2017. godine dopunili apelaciju u kojoj navode da proširuju apelaciju i na Obavijest Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTP 0108328 16 od 22. marta 2017. godine.
3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 490203 15 P od 30. septembra 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata u postupku naknade materijalne i nematerijalne štete, sve bliže opisano u izreci navedene presude.
4. Kantonalno tužilaštvo donijelo je Naredbu broj T09 0 KTPO 0108328 16 od 10. januara 2017. godine, da se neće provoditi istraga protiv R.Đ., zbog krivičnog djela-Povreda zakona od sudije-iz člana 357. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Postupajući po pritužbi koju su apelanti podnijeli 16. januara 2017. godine, povodom donošenja Naredbe broj T09 0 KTPO 0108328 16 od 10. januara 2017. godine, Kantonalno tužilaštvo donijelo je Obavijest broj T09 0 KTP 0108328 16 od 22. marta 2017. godine kojom je obavijestilo apelante da je njihova pritužba odbijena kao neosnovana.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. l) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač l) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 490203 15 P od 30. septembra 2016. godine
8. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli žalbu protiv presude Općinskog suda, te da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Iz navedenog slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
U odnosu na Obavijest Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTP 0108328 16 od 22.
marta 2017. godine i Naredbu Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTPO 0108328 16 od 10. januara 2017. godine
10. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
11. Ustavni sud zapaža da je osporenim aktima odlučeno o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na odluke o njihovoj krivici, već se u istoj pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećeg lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskom pravu apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je apelacija preuranjena odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman