Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3850/16 (Samostalni sindikat saobraćaja i veza u Bosni i Hercegovini)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak upisa u sudski registar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3850/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-3850/16, rješavajući apelaciju Samostalni sindikat saobraćaja i veza u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samostalnog sindikata saobraćaja i veza u Bosni i Hercegovini podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017205 16 Uvp od 21. jula 2016. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017205 14 U od 11. februara 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Samostalni sindikat saobraćaja i veza u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ramo Atajić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017205 16 Uvp od 21. jula 2016. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 017205 14 U od 11. februara 2016. godine.
2. Rješenjem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP08-07-1-1047/09 od 4. avgusta 2014. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za upis apelanta u Registar udruženja koji se vodi kod Ministarstva pravde. U obrazloženja rješenja Ministarstvo je navelo da je apelant 26. juna 2014. godine podnio zahtjev za upis u Registar udruženja. Ministarstvo je navelo da je 10. jula 2014. godine zatražilo od apelanta da zahtjev od 26. juna 2014. godine ispravi i dopuni tako što će dostaviti Odluku o izmjeni i dopuni Statuta Samostalnog sindikata saobraćaja i veza u Bosni Hercegovini od 23. maja 2014. godine usklađenu sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. S obzirom da apelant nije u propisanom roku otklonio nedostatke, Ministarstvo je navelo da je apelantov zahtjev za upis promjene u Registar udruženja odbacilo kao nedopušten u smislu odredbi člana 34. stav 1. Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017205 14 U od 11. februara 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba i potvrđeno Rješenje Ministarstva broj UP08-07-1-1047/09 od 4. avgusta 2014. godine.
4. Apelant je 24. maja 2016. godine podnio Sudu BiH prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu upisa apelanta u Registar udruženja kod Ministarstva pravde.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 017205 16 Uvp od 21. jula 2016. godine odbačen je kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje postupka, jer nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbama člana 42. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima. Apelacioni navodi
6. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Upis u sudski registar
8. U konkretnom slučaju Rješenjem Ministarstva broj UP08-07-1-1047/09 od 4. avgusta 2014. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za upis apelanta u Registar udruženja koji se vodi kod Ministarstva pravde. Apelant smatra da mu je osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017205 14 U od 11. februara 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba i potvrđeno Rješenje Ministarstva broj UP08-07-1-1047/09 od 4. avgusta 2014. godine povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom presudom, između ostalog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
11. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2159/12 od 27. juna 2012. godine i AP-3980/14 od 15. aprila 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika, zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
12. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na slučaj apelanta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku pokrenutom po zahtjevu apelanta radi upisa u registar udruženja koji se vodi kod Ministarstva pravde, što apelant osporava, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za upis apelanta u registar udruženja, a ne o imovinskim pravima apelanta, iz čega slijedi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ponavljanje postupka
14. U pogledu osporenog Rješenja Suda BiH broj S1 3 U 017205 16 Uvp od 21. jula 2016. godine, Ustavni sud ukazuje da je tim rješenjem odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu upisa apelanta u Registar udruženja kod Ministarstva pravde, jer nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbama člana 42. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da je takva apelacija dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman